Kovani novac i medalje mađarskog narodnog muzeja u Budimpešti



Pisci Katalin B. Sey i Istvan Gedai objavili su kao knjigu izabrane primjerke Minckabineta, u izdanju Corvin-Magyar Helikon, Budapest 1973. U uvodnom izlaganju osvrću se na postanak evropskih narodnih muzeja u 18. i 19. stoljeću, koji su osnovani iz građe zbirki sabirača, ljubitelja umjetničkih predmeta i numizmatičkih kolekcija.

Dakako, osim smisla, razumijevanja vrijednosti i estetskog ukusa, za osnivanje muzeja bile su potrebne i materijalne mogućnosti; a u prošlim vremenima imali su ih vlastelini, krupni posjednici, velmože, plemstvo i feudalci.

Postanak Mađarskog narodnog muzeja omogućen je poklonom velike privatne zbirke feudalca grofa Ferenca Szechenyia 1802. godine, u kojoj je bilo knjiga, rukopisa, starog kovanog novca i medalja, a imala je 2675 darovanih predmeta.

Osnovna zbirka uvećala se daljnim poklonima rodoljuba, prosvjetnih radnika, građana, kao i otkupima od zemljoposjednika na čijem su zemljištu kod obrade slučajno otkriveni nalazi.

S vremenom prikupljena muzejska građa bila je količinski tako velika da je bilo potrebno podići posebnu zgradu, što je i učinjeno 1847. godine.

Numizmatička Szechenyi zbirka sadržavala je, isključivo kovane novce i medalje ugarskih kraljeva i sedmogradskih knezova. No zbirke se iz godine u godinu stalno povećavaju. Mađarski slikar Istvan Delhaes koji je živio u Beču ostavio je 1901. godine Mađarskom narodnom muzeju svoju numizmatičku zbirku od dvadeset tisuća komada koja je u znatnoj mjeri obogatila ionako već vrijednu postojeću zbirku.

Delhaes je bio sabirač s ukusom, znalac umjetnosti, te je skupljao samo dobro sačuvane i pomno izrađene, rijetke kovane novce. Njegovom zbirkom posebno su popunjene praznine i manjak starogrčkih i antičkih novčića. Primjerice navađamo sirakušku dekadrahmu iz 5. - 4. st. pr. n. e. s likom Arethuse. Na tom primjerku čitljivo je ime likovnog umjetnika Enainetosa čija vještina plitke plastike kasnije nije dostignuta.

S Delhaes zbirkom Minckabinet je došao u posjed niza austrijskih zlatnika, talira i drugih rijetkih primjeraka novčića, kao i čeških trodukatnih zlatnika kralja Vladislava II. (1490. - 1516.), koji je važio kao ugarski kov, pa ga je znanstvenik Laszlo Rethy kao takvog uvrstio u Corpus Numorum Hungariae.

Novija istraživanja vide u tom zlatniku proizvod češke kovnice; taj je zlatnik unikat Mađarskog narodnog muzeja.

Po opsegu, značaju i veličini numizmatičke zbirke može se Istvan Delhaes svrstati kao drugi osnivač mađarskog Minckabineta.

Otkupom zbirke antičkog i srednjovjekovnog novca sveučilišnog profesora Jozsefa VVeszeriea 1841. godine, te 1843. god. od sveučilišnog profesora Ferenca Kissa pribavljen je i rimski novčić Antoninianusa Regalianusa (oko 262. g. n. e.) protucara Galliena koji se ubraja među rijetke primjerke.

Jednu od najvećih numizmatičkih zbirki 19. stoljeća posjedovao je knez Montenuovo. Zbirka je došla na dražbu. Dražbi je pristupio i Zagrebački muzej, te je tom zgodom uspjelo nabaviti jedan dio nadasve brojne zbirke srednjovjekovnog ugarskog novca. I pored toga mnogi su vrijedni primjerci otišli na sve strane svijeta.

Uža povijesna i trgovinska povezanost Ugarske s Balkanom bila je povod stvaranju veće numizmatičke zbirke Ignaca Doboczkysa u kojoj prevladavaju pretežno primjerci kovnica s balkanskog područja. Zbirka je također dospjela u Mađarski narodni muzej.

Početkom 20. stoljeća nastalo je opće zanimanje za numizmatiku pa su mnogobrojni mađarski sabirači domaćeg kovanog novca ustupali svoje potpune zbirke novaca za popunu manjkajućih rjeđih primjeraka u zbirki Minckabineta. Tako je 1906. nabavljena zbirka novaca Jenoa Szikloysa, a 1917. godine Imre Szivaks oporučno je zavještao Muzeju vrijedne i rijetke zlatnike iz 1577. godine, među kojima i dukate sedmogradskog kneza Ferenca Rakoczia II. iz 1707. godine koji nisu bili do tada poznati. Tematski krug muzejske zbirke proširen je 1945. godine s renesansnim medaljama talijanskih majstora i specijalnim papinskim medaljama nabavljenim od Bele Procopiusa, koje su pridružene nešto prije steknutoj Rath zbirci.

Bele Procopius zbirka sadrži renesansne medalje iz 1450. godine, radove darovitog medaljera Mattea de'Pasti, te iz 1457. rad Giovania Boldua.

Nabavke zbirke Esterhaszy ističu se zlatnim medaljama Domitiana koji su jedini poznati primjerci u cijelom svijetu, a Minckabinet posjeduje dva komada.

U sklopu portretnih medalja iz XVI. stoljeća potječu i medalje - radovi umjetnika Cavina iz Padove koji su poznati pod nazivom „Padovanci“ a oponašaju uvećani kovani rimski novac, bez namjere da ih patvore.

Značajna je i zbirka pod skupnim nazivom „Brabarski kovani novci“, koja uživa evropski glas a potječe iz Transdanubijskog nalaza. To su uglavnom srebrni novci veličine i težine tetradrahme, tj. 4 drahme ili 12 - 14 g, a dovode ih u vezu s različitim keltskim plemenima iz 2. - 1. st. pr. n. e. Ti novci oponašaju izgledom predloške novčića Filipa II. i njegova sina Aleksandra Velikog, a bili su u opticaju kod naseljenih Kelta u karpatskoj kotlini.

Na dražbi novca u Nizozemskoj 1935. godine nabavljen je komad od deset kruna Fulop O. Becka, kovanog 1919. godine u vrijeme Mađarske sovjetske republike.

Treći način popunjavanja i uvećavanja Minckabineta obavlja se u novije vrijeme arheološkim nalazima. Tako su u Szony 1959. godine, kao i u Szikanes-tanya 1963. godine nađeni zlatnici koji dopunjuju ionako mnogobrojnu bogatu zbirku.

Szony je bio rimski vojni logor panonskog Limesa na kojem je slučajno iskopano 118 zlatnika pohranjenih u jednom brončanom vrču. Zlatnici su nosili lik cara Nerona (44. - 68. g. n. e.), Pertinaxa (193. g.) i carice Julie Domne (217. g.), kao i zlatne medalje Maximianusa Herculiusa (286. - 305.) rađene u visokoj plastici. Izrađeni portret predstavlja izvanredni reljefni rezbarski rad s kovničkom oznakom P R (Prima Roma).

U Szaru su nađeni zlatnici kovničke oznake SMT izrađene u kovnici Ticinumu, današnjoj Paviji.

Zatim je osobiti Barren nalaz u Kraszna (Crasna - Rumunjska) iz 19. stoljeća, čiji zlatnici nose kovničku oznaku SIRM iz IV. st. s utisnutim obryzumom, kao jamstvo čistoće zlata. Uredbom cara Valentiniana o načinu kovanja zlatnika, kovovi su morali biti proviđeni žigom jamstva čistoće zlata oznakom OBR, što je kratica za obryzum, i uz ime kovača novca.

Drugi slučajni poslijeratni veliki nalaz u Szikoncs-tanya kod Hodmezovasarhelya omogućio je popunu kasnorimskih solidusa u velikoj količini. Nalaz je težio 6,5 kg zlata ili brojčano 1439 komada zlatnih solidusa. Većim dijelom to su bili zlatnici bizantskog cara Teodoziusa II. .(408. - 450.) i zapadnorimskog vladara Honoriusa (395. - 423.) i Valentiniana III. (425. - 455.), koji su tako dobro sačuvani kao da su izišli iz kovnice Konstantkiopola. Za jedan solidus dobilo se 88 kg goveđeg mesa ili 109 litara vina a za osam solidusa mogao se kupiti jedan rob.

Na naličju novca po prvi puta susrećemo se s natpisom SECVRITAS REIPVBLICAE kojeg ne nalazimo niti na jednom Teodosiusovom novcu. Značajna je činjenica da su solidusi kovani ispod propisane težine od 4,54 g, a niti jedan je ne premašuje.

U nalazu ostave od 40.000 komada denara iz XII. stoljeća na mjestu Richardpuszta sa 1500 varijanata istog tipa denara, kao i u građi iz kasnog srednjeg vijeka XIV. - XVI. stoljeća našlo se vrijednih i rijetkih primjeraka novca.

Oporučnim vrijednim darom gospođe Petrovics iz godine 1850. muzej je obogaćen zlatnom medaljom, komadom stodukatne težine, s konjaničkim likom sv. Jurja, izrađenom u Kremničkoj kovnici 1738. godine.

Iz zbirke kneza Taszilo Festeticsa i Karoly Niklovitsa nabavljen je 1945. godine deseterostruki dukat sedmogradskog kneza Janosa Zsigmonda Zapolje iz 1565. godine.

Zbog malo prostora završit ću ovaj osvrt riječima Ortega y Gasseta „Čovjek nema budućnosti, ako ne zna svoju prošlost. Ako izgubite sjećanje na prošlost i ne služite se svojim iskustvom, tada je sve izgubljeno.“


Summary: Coins and Medals of the National Museum in Budapest

This article is based on data contained in a book on selected coins and medals written by Katalin Sey and Istvan Gadai, published in 1973. The foundation of the Numismatic Cabinet was stimulated by the donations made by Count F. Szecheny in 1802, and I. Delhaes, and, by buying collections of J. Weszerle and F. Kiss. Followed is a detailed description of a row of valuable golden coins. Of interest is a survey of archeological localities rich with finds of coins, survey mainly unknown to us but instructive and suitable enough to induce similar actions in our country.

Autor: Viktor Kopač
Izvor: Numizmatika, spomen izdanje 1928-1978, HND, Zagreb, 1978.

kovanice i novčanice Jugoslavije
Numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR. Besplatna poštarina - NARUČI!