Neobični motivi na srednjovjekovnim novcima Slovenije

Poznato je da su postojale takozvane „granične“ kovnice koje su u srednjem vijeku radile na području današnje Slovenije, samo oko 40 godina. Sve ove kovnice, do sada ih poznajemo jedanaest, nastale su najedanput, kao gljive nakon kiše, kad je uslijed konjunkture u graničnoj trgovini s Ugarsko-Hrvatskom bilo potrebno mnogo omiIjenog srebrnog novca frizaškog tipa pa je kovanje tog novca donosilo tadašnjim svjetovnim i crkvenim vlastima velike koristi. U tom kratkom razdoblju iskovano je mnogo interesantnih vrsti denara, od kojih neke, najizrazitije, želim ih prikazati u ovom članku. „Granične“ kovnice u Sloveniji pretežno su podražavale novčane tipove koruških kovnica. Ali kovale su i nove originalne tipove, osobito kovnice, gdje su radili talijanski kalupari ili gdje je bio jak njihov utjecaj.

Tako je nastao najljepši skledasti denar iz ljubljanske kovnice, za kojeg se smatra, da je uopće najljepši srednjovjekovni denar srednje Europe. Sliku prednje strane tog lijepog novca donosimo povećano. Na njemu je vojvoda, Koruške i Kranjske Bernard (1200. – 1256.) jašući na konju. U desnoj ruci drži koplje sa zastavicom, uokolo je natpis: BERNARDVS DVS. Druga strana tog novca, manje interesantna, kopija je denara tršćanskog biskupa Givarda iz godine 1203. Rever: zgrada s ulaznim vratima nad kojima se diže stup s dva romanska prozora i kupolom, te natpis LEIBAGENSES DE.

Drugi denar, kojeg želim prikazati potiče iz kovnice Kamnik, gdje su također radili talijanski kalupari. To je vrlo interesantan novac graničnog grofa Henrika IV. (1204. - 1228.). On drži u desnoj ruci lovačko koplje, što se inače ne vidi na novcima. S lijevom rukom drži liljan. Uokolo natpis: HENRICVS COMES (Luschin br. 142). Rever strana novca kopija je najobičnijeg frizaškog denara: pročelje crkve s dva stupa, na krovu križ.

Također iz Kamnika potiče treći denar s originalnim likom. Na prednjoj strani tog novca vidimo vojvodu Friderika II. Babenberškog (1230. - 1243.), u desnoj ruci, drži mač a u lijevoj trougli štit. Od pojasa, mu visi ratni lanac, ovo malo poznato srednjovjekovno oružje, koje, kao što mi je poznato, inače nigdje na novcu nije bilo prikazano. Uokolo treba da bude natpis STAINER (kamniški). Na reveru se nalazi kula s dva tornja na kojima su barjaci. (Luschin br. 213).

Da je u ono vrijeme bila omiljena zabava lov s lovačkim sokolima očito je na idućem primjerku novca iz kovnice Gutenwert-Otok. Novac je dao kovati vojvoda Henirik IV. Andechs-Meranski (1215. - 1228.). Na prednjoj je strani vojvoda s plaštem preko ramena, drži u desnoj ruci liljana u lijevoj lovačkog sokola. (Luschin br. 155)

Peti primjerak pokazuje kako je srednjovjekovni kalupar jednostavno zamislio simbolični prikaz zajedničke crkvene i svjetovne vlade: vojvodski šešir pod crkvenom kupolom. Na prednjoj je strani tog denara sjedeći patriarh s krizom i knjigom. (Luschin br. 350)

Potpuno izvanredan tip frizaškog denara primjerak je broj 6 koji je kovan u Gutenwertu-Otoku. O pitanju, gdje je zapravo ovaj novac kovan, bilo je već dosta raspravljanja. Austrijski numizmatičar Koch(1) dokazivao je da je to novac beljaškog biskupa Thiema (1196. - 1202.) i da je veliko slovo T na novcu inicijal imena tog biskupa. Međutim, stil je denara takav da ga nikako ne možemo pripisati koruškoj kovnici u Beljaku. Zato ostajemo kod određenja Welzla i Luschina(2), da je kovan u Gutenvvertu-Otoku, za vrijeme vladanja freisinškog biskupa Otona II. (1188. - 1220.). Ovo potvrđuje također činjenica da je Gutenvvert-Otok u početku bio freisinški posjed, a glava na križu (križ sv. Andrije) glava je sv. Korbinijana iz grba freisinških biskupa. Na prednjoj strani novca nalazi se poprsje anđela sa sklopljenim rukama. (Luschin 152)


Slika 1.


Slika 2.


Slika 3.

Među novcima iz „graničnih“ kovnica zauzima posebno mjesto jedini srednjovjekovni spomen-novac, kojeg je dao kovati štajerski vojvoda Leopold II. Babenberški, (1195. - 1230.) godine 1222., kad je za promet otvoren novi zidani most preko Save tamo, gdje se danas nalazi mjesto koje je preuzelo ime mosta: Zidani most. Na svakoj je strani mosta bio po jedan toranj za obranu. Pošto je blizu mosta stajala crkva sv. Egidija, dali su na spomen-novac iznad mosta glavu jelena, koji je simbol toga sveca. Zapravo to bi morala biti glava košute, ali u srednjem vijeku znali su prikazati košutu samo s rogovima. Novac je prema Luschinu kovan u Gradcu (Luschin br. 302), pošto su blizu Gradca našli veću količinu tog denara. Naprotiv, Baumgartner kao i g. Fritsch u Gradcu zastupaju, s obzirom na stil tog novca, mišljenje da je vjerojatno Skovan u Brezicama, s tim se slažemo i mi. Na revuru je lav iz grba Babenberžana.

Osobito je impresivan novac Babenberžana iz Gutenwerta-Otoka koji je kovan nakon godine 1228. Na revuru se nalazi gornji dio lava i muško poprsje. Lav simbolizira štajersku vojvodsku porodicu Babenbergera. Na prednjoj je strani stojeći patriarh s dugačkim križem. (Luschin br. 125)

Na kraju još jedan izvanredan tip novca: denar iz nepoznatih kovnica. Na prednjoj je strani poprsje biskupa koji drži dugački križ i knjigu, na reveru se nalazi biskupska glava a pod njom vise na kolutićima tri križa. (Luschin 357) O problemu, što taj novac znači i kojoj kovnici pripada raspravljali su bez uspjeha Welzl, Harsanvi, Luschin i Baumgartner. Svi oni misle da ovaj lijepi novac potiče iz „granične kovnice“ ali koje, to ostaje još neriješeno. Ubrajamo ga među frizatike iz nepoznatih kovnica.

Pitanje je, kako to da je upravo u „graničnim kovnicama“ Slovenije kovano u tako kratkom razdoblju toliko originalnih i neuobičajenih tipova novaca koji moraju oduševiti svakog nemizmatičara i esteta. Veliki poznavatelj frizaškog novca Baumgartner(3) pisao je da je kovničarima bilo prepušteno da izaberu motive za nove emisije novaca. Oni su se najčešće poslužili poznatim motivima iz koruških i susjednih kovnica, ali su stvarali i nove, originalne motive, od kojih smo neke opisali u ovom članku.


Literatura

(1) Bernhard Koch, Ein Friesacher Pfennig des Bischofs Thiemo von Bamberg, Mitteilung der Numismat Gesellschaft Wien 195/07.
(2) Arnold Luschin, Friesacher Pfennige, Num. Zeitschr. Wien 1923., str. 75.
(3) Egon Baumgartner, Die Bliitezeit der Friesacher Pfennige, II. Teil, Wien 1959., 1961.


Summary: Unusual Motives on Slovenian Medieval Coins

The author treats the problem of „boundary“ mints situated on the territory of medieval Slovenia. Up to present day 11 such mints, active for about 40 years, were discovered in the farmer boundary region between Slovenian and Hungaro-Croatian lands. These mints hastily sprang up from flourishing trade in the region and the need of coining money of the frisatic type. These silvers, made by Italian diers, were distinguished by beauty of their motives.

Autor: Albin Pogačnik
Izvor: Numizmatika, spomen izdanje 1928-1978, HND, Zagreb, 1978.


Forum "Hrvatska numizmatika". Rasprave o numizmatičkim i srodnim temama.