Numizmatičko blago Spodnjeg Lanovža iz 1883.g. i kronologija istočnonoričkih malih srebrnjaka

Sjeverni dio Jugoslavije pripadao je u davnini području Noricum, iz čije su keltske povijesti ostala sačuvana mnoga numizmatička blaga. Ovi vrijedni materijalni svjedoci privrednog procvata i blagostanja iz posljednjeg stoljeća prije naše ere predmet su sve većeg zanimanja. Naše primjedbe pozabavit će se jednim od nalaza kovanog novca iz Slovenije.
 
U Spodnjem Lanovžu, danas predgrađu Celja(1), otkriveno je prilikom zemljanih radova godine 1883. malo keltsko numizmatičko blago, čiji sastav nam je poznat zahvaljujući A. Luschinu. Nalaz kovanog novca sastojao se od četiri velika srebrnjaka (takozvane tetradrahme) i jedanaest malih srebrnjaka, sve noričkog kovanja, od kojih je ostalo još sedam komada sačuvano u Pokrajinskom muzeju u Celju. Značaj za kronologiju istočnonoričkih malih srebrnjaka, kako ćemo vidjeti iz daljnjeg izlaganja, nadilazi njihovu malu količinu. Za opis zahvaljujemo P. Kosu, koji je svojim prikazima nalaza keltskog kovanog novca u Sloveniji učinio numizmatici u Jugoslaviji (i u Austriji i u Mađarskoj) pristupačnim bogati studijski materijal(2). Promatramo li pobliže sastav nalaza iz Spodnjeg Lanovža 1883. g. vidjet ćemo, da se blago sastoji od dvije grupe, koje se - premda broj komada kovanog novca nije velik - ipak odlikuju nekim zanimljivim detaljima.
 

Četiri velika srebrnjaka

Među ove spada jedna zapadnonorička tetradrahma s natpisom CONGES (slika 1.) težine 8,992 g(3). Prema slici sudeći, sačuvana je vrlo dobro, ali ne izvanredno, pa je taj komad kovanog novca bio vjerojatno - no ne predugo - u opticaju prije nego što je došao pod zemlju. Njegova prvobitna težina vjerojatno nije jako odstupala od današnje, čime ovaj komad spada na kraj prosječnih težina ove skupine (10,35 - 10,08 - 9,85 - 9,13)(4). Austrijski istraživač K. Pink svrstao je tetradrahme s CONGE ispred zapadnonoričke grupe tetradrahmi, koja također ima napise (ATTA, NEMET, ADNAMATI). Sav ovaj novac svrstao je - smatrajući da je početak zapadnonoričkog kovanja u prvoj četvrtini posljednjeg stoljeća prije naše ere - oko sredine posljednjeg stoljeća(5). Danas možemo pretpostavljati da su možda nešto mlađi.

Slažući se s time, izjašnjava se P. Kos:
„U drugoj polovici prvog stoljeća prije Krista... pojavljuju se odjednom u mlađoj fazi kovanja noričkih srebrnjaka i na području Slovenije mlađi zapadnonorički veliki srebrnjaci . . . Značajka skoro svih zapadnonoričkih mlađih srebrnjaka, koji su pronađeni u Sloveniji, je njihova relativno mala težina...“(6).

U nalazu u Spodnjem Lanovžu 1883. g. bile su i dvije istočnonoričke, dakle domaće, perec-uho-tetradrahme težine 9,7 g i 9,85 g(7). I oba su ova velika srebrnjaka ispod prosječne težine ove vrste novca koja je otprilike 10,3 g(8), odnosno 10,11 g(9). Dakle, i obje su ove istočnonoričke tetradrahme lagane i vjerojatno su to primjerci kovani tek tijekom serije, dakle kasniji primjerci; varijante s natpisom DIIM još su nešto mlađe od novca CONGES (vidi primj. 6.).

Posljednja tetradrahma iz nalaza spadala je u takozvani „tip lica“ i težila je 9,7 g(10). I za ovaj tip novca navodi se veća prosječna težina od one koju je imao nađeni komad, naime 9,84 g, pa spada vjerojatno u mlađe, dakle kasnije velike srebrnjake Istočnog Norika(11). Valovita linija na poleđini iznad konja(12) oponaša u svakom slučaju neki natpis, te također upućuje na mlađe kovanje.

Prosječne težine tetradrahmi iz nalaza kovanog novca u Spodnjem Lanovžu 1883. (u gramima)
 


Naša tablica 1. pokazuje da su sve četiri tetradrahrne iz Spodnjeg Lanovža ispod prosječnih težina odgovarajućeg tipa, što je pažnje vrijedna okolnost, koja upućuje na to, da su ovi komadi bili pridodani ostalim komadima novca tek nakon duljeg opticaja i habanja ili da se radi o mlađem, dakle kasnijem kovanju. Oboje se može smatrati znakom da je do pohrane došlo tek u kasnije vrijeme.


Mali srebrnjaci

Zajedno s ovim tetradrahmama sadržavalo je ovo numizmatičko blago jedanaest malih srebrnjaka poznatih tipova. Najprije je tu bio jedan mali srebrnjak s glatkom prednjom stranom i križem (njem.: Kugelkreuz; op. prev.), dakle srebrnjak „magdalensberškog tipa“(13). Težio je 0,67 g i sud o njemu teško je donijeti jer ne postoji slika, no težinski je iznad prosječnih težina, koje je P. Kos odredio za odgovarajuće nalaze iz Celja i iz Magdalensberga u Koruškoj(14).

Najzanimljivija grupa kovanog novca malog blaga iz Spodnjeg Lanovža 1883. svakako je deset malih srebrnjaka s konjićem na poleđini, od kojih je sačuvano šest primjeraka što se danas nalaze u Pokrajinskom muzeju u Celju i koje je P. Kos slikao (vidi u nastavku sliku I.)(15). Pet ih posjeduje crtež konjića „I A a“ prema klasifikaciji P. Kosa i prema njegovoj konstataciji potječu od istog žiga(16). Čini se - sudeći prema slikama - da su se svi primjerci izvanredno sačuvali, bili su dakle pohranjeni uskoro nakon kovanja.
 
Prilikom zajedničke publikacije jednog opsežnog materijala ovog tipa, poduzela su 1973. godine(17) dva autora uspio pokušaj, da razluče starije emisije kovanog novca s konjićem od mlađih. Mogao sam, dakle, prilikom usporedbe njihove studije s „Tipologijom i kronologijom keltskog kovanja novca u Noriku“(18), koja je izašla također 1973. i nije se dovoljno bavila noričkim malim kovanim novcem, konstatirati: „Glavni zadatak kod malih srebrnjaka, t. j. prvenstveno razlučiti starije emisije od mlađih,... uspješno su nedavno obavila dva minhenška numizmatičara, pri čemu su se oslanjali na sastav nalaza. To je solidnija osnova od više manje subjektivnih pogleda na trag žiga, dodatnu obradu obrezivanjem itd. Ovdje treba obaviti još mnogo posla, i ja ću se ako budem imao vremena, povremeno ... pozabaviti ovim ili onim problemom noričkog kovanog novca“(19).

Rukovođen istom orijentacijom kao M. Mackensen i E. Wankmuller, no u drugom i lakše razumljivom obliku, koji jasno predočava količine iz pojedinih težinskih grupa, sastavio sam u mojoj tablici 2. usporedbu težina novca s konjićem iz nalaza iz Spodnjeg Lanovža 1883. s ostalim nađenim istočnonoričkim novcima s likom konjića iz Celja (najčešće u koritu rijeke Savinje). Ova tablica pokazuje da - u suprotnosti s četiri tetradrahme, koje su navedene u našoj tablici 1. i odreda su ispod odgovarajućih prosječnih težina - novci s likom konjića iz Spodnjeg Lanovža 1883. sasvim jasno predstavljaju prosječno znatno težu grupu kovanog novca od mase usporedivih istočnonoričkih novaca s konjićem iz nalaza iz Celja. Masa malog kovanog novca s konjićem iz Celja s prosječnih 0,472 g težine znatno je lakša, naime skoro za 30% (točno: 29,8%), od znatno težih novaca s likom konjića iz nalaza iz Spodnjeg Lanovža 1883. i njihove prosječne težine od 0,672 g.

Slično kao kod ranije navedenog rada M. Mackensena i E. Wankmullera nameće se i kod novca s likom konjića iz Spodnjeg Lanovža 1883. na temelju njegove srazmjerno velike težine pretpostavka da je stariji od mase novaca s likom konjića, to znači da se ubraja u ranija istočnonorička kovanja malih srebrnjaka nego što je to slučaj kod nalaza iz Savinje. To se vrlo dobro slaže sa stavom P. Kosa, koji smatra, da mali srebrnjaci s likom konjića, što ga vidimo i na nalazu iz Spodnjeg Lanovža 1883. i koje je označio kao varijantu „I A a“, „sigurno spadaju među prva kovanja ovog tipa“(20). Masa novca s likom konjića iz Celja i iz Savinje najvjerojatnije je mlađa.



"Kovani novac iz nalaza iz Spodnjeg Lanovža 1883. u Pokrajinskom muzeju, Celje (prema P. Kosu, Slovenija, ploča 35
Br. 10: Tetradrahme s natpisom CONGES, katalog br. 1.
Br. 11 — 16: Mali srebrnjaci s konjićem, Katalog br. 2 - 7.
Povećano za oko trećinu.
 


Okolnost, da pet zajednički pronađenih komada novca(21) potječe od istog žiga, koju je konstatirao P. Kos, mogla bi upućivati na to, da kovnicu ne treba tražiti daleko od mjesta nalaza; da li se možda radi o jednom od starijih (ili prema tipu s konjićem „I A a“ o najstarijem) kovanja iz kovnice u Celju?

U posljednje vrijeme pretpostavljalo se da je postojalo zajedničko kovanje velikih i malih srebrnjaka sličnog tipa, „budući da mali srebrnjaci spadaju u isti sistem kovanja novca kao odgovarajući veliki srebrnjaci, pa su njegovi istovremeno kovani dijelovi. Prema tome kao vrijeme početka kovanja malih srebrnjaka možemo smatrati otprilike početak druge trećine 1. stoljeća prije naše ere“(22). Gledano ovako, treba navesti još nešto.

Ova vjerojatno starija (ili najstarija) grupa istočnonoričkih kovanih novaca s likom konjića iz Spodnjeg Lanovža 1883. činila je zajedničku skupinu s četiri tetradrahme, koje prema općem mišljenju spadaju u kasnija, mlađa norička kovanja tetradrahmi; jedna od njih smatra se uopće posljednjom istočnonoričkom serijom tetradrahmi (tip lica). Teško je vjerovati u slučaj, koji bi objedinio samo mlađe tetradrahme.

Što smijemo zaključiti iz male skupine iz Spodnjeg Lanovža 1883. i iz istovremene pojave i opticaja kasnih noričkih tetradrahmi s novcem s likom konjića, što su prema svojoj težini očito stariji nego masa kovanog novca iz nalaza iz Celja i što vjerojatno spadaju među starije (ili najstarije) emisije istočnonoričkih novaca s konjićem? Ako sumiramo naše nove konstatacije - koliko mi je poznato, numizmatičko blago iz Spodnjeg Lanovža još nikad nije bilo tako detaljno ispitano - pojavit će se najprije više pitanja.

Koja je od obje skupine, tetradrahme ili novac s likom konjića, mjerodavna za dataciju? Da li je blago pohranjeno već u vrijeme pretpostavljenog kovanja najstarijih malih srebrnjaka, dakle otprilike početkom druge trećine 1. stoljeća ili nedugo nakon toga? Tada bi „kasne“ noričke tetradrahme iz nalaza trebalo datirati starije nego što se dosad smatralo, dakle nanovo. Ili pak treba za pohranu novca u Spodnjem Lanovžu 1883. uzeti u obzir dataciju tetradrahmi, tada bi u obzir došlo vrijeme opticaja „tipa lica“ (njem.: „Gesichtstypus“; op. prev.), dakle jedne od posljednjih tetradrahmi.

Čini se jasnim, da u obzir za vrijeme pohrane dolazi samo druga alternativa. Ako, međutim, moramo povezati četiri, sve odreda kasne, tetradrahme a među njima i posljednji „tip lica“ s pet gotovo novih, visokovrijednih komada novca s likom konjića, koji svi potječu od istog žiga, tada ovi potonji teško da su bili kovani puno ranije, to znači da kovanje novca s likom konjića pod oznakom „I A a“, koji se ubraja među najstarije male srebrnjake Istočnog Norika, jedva da možemo povezati s početkom druge trećine 1. Stoljeća(23).
 
Pobornici takve rane datacije moraju se dakle izjasniti o dosad premalo zapaženom numizmatičkom blagu iz Spodnjeg Lanovža 1883. ili moraju svoju ranu dataciju za Istočni Norik revidirati. To je konstatacija, koju za ukupno keltsko kovanje Istočnog Norika ne bi trebalo podcijeniti. Bilo bi svrhovito, ne precizirati dataciju najstarijih istočnonoričkih novaca s likom konjića (a vjerojatno ne samo tih, već i zapadnonoričkih) kao neko čvrsto vrijeme, već sačekati daljnje nalaze. Tek tada će se moći stvoriti jasna slika i kontrolirati, potvrditi ili opovrći zaključke koje nam naša detaljna analiza numizmatičkog blaga iz Spodnjeg Lanovža nameće.


Bilješke

(1) A. Luschin je kao „Unterlahnhof“ opisao u „Neue Funde von Keltenmunzen aus der Steiermark“ (hrv.: „Novi nalazi keltskog kovanog novca u Štajerskoj“; op. prev.) obavijesti austrougarske c.k. centralne komisije III., 5, 1906., str. 188 - 195.
(2) P. Kos, Keltski novci Slovenije, Situla 18, Ljubljana, 1977. (u daljnjem tekstu „Kos, Slovenija“). (3) Kos, Slovenija, str. 140 - 141, br. 1. i ploča 35, br. 10.
(4) R. Gobi, Typologie und Chronologie der keltischen Münzpragung in Noricum (hrv.: Tipologija i kronologija keltskog kovanja novca u Noriku; op. prev.), Beč, 1973., ploča Zapadni Norik (u daljnjem tekstu „Gobi“). Prema K. Pinku prosječna je težina otprilike 9,6 - 10 g, „srebro je još sasvim dobro“, Keltisches Silbergeld in Noricum (hrv.: Keltski srebrni novac u Noriku), Wiener Prahistorische Zeitschrift 24, 1937., str. 59 (u daljnjem tekstu „Pink, Noricum“).
(5) Pink, Noricum, str. 68 i 73. Kod Gobla ploča Zapadni Norik, „mlađi stupanj ZN“.
(6) Kos, Slovenija, str. 72. Jedna CONGES-tetradrahma služila je kao prekov (njem. Schrotling; op. prev.) za perec-uho-tetradrahmu s natpisom DIIM; Gobil, ploča Istočni Norik
(7) Kos, Slovenija, str. 142 - 143, br. 9 i 10. .
(8) Pink, Noricum, str. 46, s dodatkom: „das Silber etwas geringer als beim Warasdiner“.
(9) Gobi, ploča IN.
(10) Kos, Slovenija, str. 140 - 141.
(11) Gobl ploča IN.
(12) Pink, Noricum, str. 48 i ploča I, br. 11.; k tome primjedba: „Svi meni poznati komadi prekovani su na tetradrahme velemerskog tipa“.
(13) Kos, Slovenija, str. 142 - 143, br. 11.
(14) Kos, Slovenija, str. 62. Na probleme kovanog novca s križem (Magdalensberški tip) osvrnut ću se drugom prilikom.
(15) Kos, Slovenija, str. 140 - 141, br. 2 - 7 i ploča 35, br. 11 - 16.
(16) L. c, str. 140 - 141, br. 2 - 6 i ploča 35, br. 11 - 15. Sveobuhvatni prikaz raznih varijanti lika konjića na poleđini istočnonoričkih malih srebrnjaka dao je Kos na str. 24.
(17) M. Mackensen i E. Wankmiiler, Em Depotfunf norischen Kleinsilbers aus Celje (hrv.: Nalaz noričkih malih srebrnjaka iz Celja; op. prev.), JNG XXIII., 1973., str. 77 - 85.
(18) Vidi ranije primjedbu 4. Pojavljuju se vrlo često norički mali srebrnjaci a nedostaju u zapadnonoričkoj i u istočnonoričkoj ploči; da li autor s njihovom datacijom nije bio na čisto pa ih je zato izostavio?
(19) Schweizer Munzblatter 26, H. 101, veljača 1976, str. 22.
(21) Slovenija, str. 60, uz ploču na str. 24 - 25.
(21) Vidi primjedbu 16.
(22) Kos, Slovenija, str. 67.
(23) Vidi primjedbu 22.

 
Summary: The Find of Spodnji Lanovž in 1833 and the Chronology of Eastern-Noric Small Coins

At Spodnji Lanovž - surroundings of Celje, a find of Celtic coins was found in 1833. containing 4 great and 11 small silver pieces. Ali the four tetradrachmas are lighter than averages of the correisiponding type. The author analyzes the time of these coinages and makes his conclusions. One among reasons for our interest in this account may also be the fact that the author in his deducations refers to some opinions of our numismatist Kos from Ljubljana

Autor: Karel Castelin
Izvor: Numizmatika, spomen izdanje 1928-1978, HND, Zagreb, 1978.

Coins Banknotes Militaria Store

Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com