Imena i likovi Ilirika i Panonije na rimskim carskim novcima

Na reversu nekih rimskih carskih novaca javljaju se već početkom I. st. n. e. imena i personifikacije pojedinih dijelova i pokrajina Rimskog carstva. U bogatoj seriji ovih imena i likova naše će sabirače naravno najviše zanimati oni novci na kojima se spominju pokrajine koje su danas u sastavu Jugoslavije. Najveći dio sadašnje Jugoslavije nalazio se u vrijeme Rimskog carstva u Iliriku. Uz Galiju, Italiju i Orijent, Ilirik je bio četvrta provincija velike Rimske imperije. Najveći dio likovnih personifikacija o kojima govori ovaj članak odnosi se upravo na Ilirik, te njegovu pokrajinu Panoniju kvoja je bila jezgra pravog Ilirika. Dalmacija, međutim, nije zastupana personifikacijama na novcu nego samo aluzijom na „EXERCITUS DALMATICUS“ („dalmatinska vojska“), odnosno na „METALLI DALMATICI“ („dalmatinski rudnici“), koje sam opširno opisao u Numizmatičkim vijestima br. 21.

Rimska provincija Ilirik dobila je ime po Ilirima koji su u njemu prebivali od pradavnih vremena. Prostirao se od Beča i Budima do Balkana i od Alpa do ušća Dunava. Nakon definitivnog pada pod rimsku vlast (59. g. pr. n. e.) organiziran je čitav ovaj prostor kao rimska pokrajina Ilirik a poslije ugušenja buna ilirskih plemena g. 10. n. e. podijeljen je u dvije nove pokrajine: Donji Ilirik koji ubrzo zatim dobiva novi naziv Panonija, te Gornji Ilirik koji je u vrijeme vladanja Flavijevske dinastije (69. - "96. g. n. e.) dobio naziv Dalmacija. Morska granica Dalmacije ide od rijeke Raše u Istri do ušća rijeke Mat kod Lješa u Albaniji. Obuhvaćala je i sve otoke na tom području. Kopnena granica Dalmacije išla je od Raše preko Čabra, Vrbovskog, Sanskog Mosta ispod Banje Luke na Maglaj i Tuzlu i dalje na Drinu i Kolubaru, Ibar, Kosovo Polje i Šar-planinu na Lješ. Takva je granica Dalmacije ostala do Dioklecijana (284. - 305. g. n. e.), koji je od Dalmacije odvojio dio što ide od Kolubare na Kotor i osnovao pokrajinu Praevalitanu s glavnim gradom Skodrom (Skadar). Pošto su tek pokorena Ilirska plemena bila Rimu nepouzdana, povjerio je August upravu u obim pokrajinama svojim namjesnicima a ne Senatu. Carski namjesnici nosili su naslov „legati augusti pro praetore“ a obavljali su vojnu i civilnu vlast sve do početka IV. st. n. e. kada su ove vlasti razdijeljene. Nosilac civilne vlasti u Dalmaciji zvao se od tada „praeses provinciae“, a na čelu je vojne vlasti „dux“. Panonija je obuhvaćala današnju zapadnu Mađarsku, istočni dio Austrije do Wienerwalda, istočnu Štajersku, gotovo cijelu Kranjsku i Hrvatsku istočno od Risnjaka i Kapele i južno od Drave do donjeg Pounja, čitavu Slavoniju sa Srijemom, bosansku Posavinu s Mačvom. Glavni grad Panonije bio je u početku Poetovio (Ptuj). No već oko 105. - 107. g. car Trajan dijeli Panoniju u dvije pokrajine: Gornju (superior) i Donju (inferior). Granica između Gornje i Donje Panonije išla je od Blatnog jezera (Balaton) pa dalje preko Drave, zatim Moslavinom do ušća Vrbasa u Savu. Takva podjela ostala je na snazi do početka IV. st. n. e. Za Dioklecijana dolazi do reorganizacije granica čitavog carstva, pa je tada Panonija podijeljena u četiri pokrajine: Prima, Secunda, Savia i Valeria, sa sjedištima u Sabariji (Sombatelj), Srijemskoj Mitrovici, Sisku i Pećuhu. Ova će podjela ostati do diobe Rimskog carstva na Zapadno i Istočno 395. g. n. e,

Pošto je Dalmacija kroz čitavo razdoblje vlasti Rimskog carstva u našim krajevima bila pozadina vojnih operacija što su se vodile u Panoniji, nije u njoj od II. st. n. e. bilo garnizona rimskih vojnih jedinica većih od kohorte. Panonija je, naprotiv, bila važna u vojnoj povijesti carstva. To je i razlog zašto je na rimskom carskom novcu toliko izrazito zastupana Panonija a Dalmacija se i Norik spominju samo u aluzijama na rudnike („metalla“) i s neobičnim unikatom „exercitus Dalmaticus“. Iako do sada nije poznat nijedan novac s natpisom EXERCITUS PANNONICUS, ima mnogo novaca s aluzijama na vojničke vrline panonske vojske, osobito na novcima vladara koje su na prijestolje podigle panonske jedinice.

Prvi put se na novcu javlja personifikacija Panonije u Hadrijanovo doba. Njegov prijestolonasljednik Elij otposlan je odmah nakon adopcije kao namjesnik u Panoniju, gdje je proveo i pretposljednju godinu života (137. g. n. e.). U povodu njegova boravika u Panoniji dao je Hadrijan kovati bakreni novac veličine sestercija s likom žene (Panonije) u dugom ruhu sa zidnom krunom na glavi (corona muralis). U desnoj ruci drži bojni znak a lijevom pridržava nabor ruha. Pod likom je natpis PANNONIA. Na izlizanim primjercima toga novca zidna kruna sliči šubari pa ju je i Eckhel smatrao nacionalnom šubarom Panonaca. Kasnorimski pisac Vegecije (oko 360. g. n. e.) spominje, da je skoro do njegovog vremena bio običaj da se rimski vojnici osobito zimi služe panonskim šubarama. U drugoj varijanti ovoga Hadrijanova novca Panonija drži konjanički stijeg kao atribut vojničkog karaktera ove pokrajine koja je carstvu davala tri velike konjaničke jedinice.

Nakon Elijeve smrti nešto više od stoljeća nema na rimskim novcima nikakvih, aluzija na Ilirik i Panoniju. Tek za Trajana Decija (249. - 251. g. n. e.), Panonca iz Bubalije, pojavljuju se Ilirik i Panonija opet na rimskim carskim novcima, a također i na novcima njegovih sinova Hostilijana i Herenija Etruska (251. g. n. e.). Najpopularniji primjerci nose natpise: EXERCITUS INLYCUS, GENIUS ILLYRICI, GENIUS EXBRCITUS ILLYRICIANI i PANNONIAE. Novce s ovim natpisima možemo likovno rasporediti u tri skupine: personifikacije ratnika, genija i Panonije. Ilirsku vojsku simbolizira ratnik, genija Ilirika i ilirske vojske predočuje polugoli genij koji desnom rukom drži pliticu a lijevom obilnicu, a sličan je kasnijem GENIUS POPULI ROMANI. Na nekim se novcima bojni znak nalazi iza genija. Česti su u to doba i novci s likovima dviju Panonija, jedna simbolizira Gornju, a druga Donju. U svim prikazima one stoje jedna pored druge, ali s otkrenutim glavama ukrašenim diademima s kojih padaju koprene. I položaj ruku je različit. U desnoj koji put drže grančice (mira) ili bojni znak . koji simbolizira legije garnizonirane u Panoniji. Sličnu vojnu simboliku imaju likovi Panonija, koje se, uZdiguntih desnica naslanjaju na bojne znakove. Lijeve im ruke vise opušteno ili su položene na prsa. Postoje i druge varijante, kod kojih Panonije gledaju jedna drugu ili su pak okrenute u istom smjeru (rjeđe). U svim ovim varijantama likovno je naglašena sloga obiju Panonija. Tu slogu najljepše simboliziraju likovi Panonija okrenute jedna prema drugoj. U takvom stavu one si pružaju ruke pred bojnim znakovima, ili pružajući desnice otkreću glave, što opet simbolizira oprez pred neprijateljem. Svi ti novci simbol su i spomen velike ljubavi Panonca Trajana Decija i njegovog roda prema svojoj rodnoj grudi.

Trajan Decij pogiba na bojnom polju (251. g. n. e.). Sedamnaest godina kasnije na rimskom carskom prijestolju opet je jedan Ilir, Klaudije II. (268. - 270.). On nam, začudo, nije na novcu ostavio nikakvog spomena na Ilirik ili Panoniju. Tim ugodnije nas iznenađuje njegov brat Kvintil, kojega su nakon Klaudijeve smrti za cara isklicale panonske legije. Od njega potječe bakreni antoninijan i na njemu pod natpisom PANNONIAE lik žene u dugoj haljini s diademom i koprenom na glavi, koja je okrenuta prema lijevom ramenu. U desnoj ruci drži lovorovu grančicu, a u lijevoj vodoravno pred sobom bojni znak. Ovdje se pod nazivom PANNONIAE javlja samo jedan personificirani lik, no kostim i atributi jednaki su kao na novcima Trajana Decija. Osim ovog bakrenog antoninijana Kvintil nam nije ostavio drugog spomena jer je iste godine (270.) poginuo.
 
Za vladanja Aurelijana (270. - 275.), rodom iz Sirmija (Srijemska Mitrovica) kovan je novi tip novca s natpisom VIRTUS ILLYRICI. Na njemu je lik golog Marsa s lepršavim plaštem na leđima u hodu na desno. Desnom rukom drži koplje i trofej. Do njegovih nogu sjedi zarobljenik s rukama vezanim na leđima. Mars simbolizira rimsku vojnu silu, a zarobljenik barbare koji su napali pokrajinu Ilirik.

Drugi nasljednik Aurelijanov i njegov zemljak Prob ponavlja na svojim novcima lik obiju Panonija s natpisom RESTIT(UTOR) ILYRICI. Dvije žene usporedo dižu desne ruke pridržavajući rubove svojih haljina i desna i lijeva drže bojni znak. Ženski likovi očito aludiraju na dvije Panonije koje i tada čine bitni dio Ilirika a bojni znakovi vojnu vlast u njima. Naziv „restitutor“ (obnovitelj) označuje carevo osobno zanimanje za probleme Ilirika radi kojeg je na kraju i sam stradao

Probovog nasljednika Kara (282. - 283.) zatiče smrt na bojnom pohodu protiv Perzije. Doznavši za to digao se iste godine 283. u Panoniji Marko Aurelije Julijan korektor (upravitelj) Histrije i Venecije te se proglasio carem. (Možda je i on panonskog podrijetla). Na istoku, nakon smrti Kara i njegovog sina Numerijana, vojska je za cara proglasila njegova najboljeg vojskovođu Dioklecijana. Drugi Karov sin Karin, koji je bio njegov suvladar i boravio u Rimu, kreće na istok protiv Dioklecijana. Putem se njegova i Julijanova vojska sukobe kod Verone gdje Julijan izgubi pobjedu i život. Iako je Julijan vladao samo nekoliko mjeseci, kovnica u Sisciji iskovala je nekoliko serija vrlo lijepih aureusa i antoninijana. Među ovim ističe se serija s natpisom „PANNONIAE“. To su posljedni novci s likovima Panonija, koji su od Trajana Decija do Julijana stekli nedvojbeno veliku popularnost.

Uspomena na Ilirik javlja se posljednji put na novcima tzv. tetrarhije. Dioklecijan (284. - 305.), rodom Dalmatinac, obnovitelj i reorganizator carstva imenovao je Maksimijana I., rođenog u okolici Sirmija, 286.g. carem i suvladarom, a 293. g. Konstancija I. Klora i Galerija Maksimijama cezarima. Tako je diobom Rimskog carstva u četiri dijela stvoren novi sistem suvladarstva. Taj sistem „četverovlade“ utjecao je, na kovanje novca; dva cara i dva cezara kovali su često novce s istim reversom. Jedan pd takvih primjera je i serija s natpisom VIRTUS ILLYRICI. Na reversu je prikazan car, odnosno cezar, u vojnom ruhu, jašući na konju na desno. U ruci drži koplje spušteno na dolje, a ispod njega plovi galija sa četiri, odnosno pet veslača. Ovu znamenitu seriju koja je kovana u Trieru treba dopuniti istim novcem kojeg je sigurno dao kovati cezar Galerije Maksimijan; kovana je između 293. - 305. godine. Likovna simbolika ove serije jasno je uočljiva: jašući lik cara sspuštenim kopljem simbolizira rimsku vojnu vlast u Panoniji, a u galiji, što plovi ispod careva lika nazrijevamo ilirsku „liburnu“, koja je dugo bila pomorska vlast rimske države u Iliriku.


Literatura

1.    Bernhart Max: Handbuch zur Miinzkunde der romischen Kaiserzeit. Textband, Miinchen, 1926.
2.    Cohen Henry: Description historique des monnaies frappees sous l'empire Romain commune-ment appellees medailles imperiales, Paris, 1882, — 1890.
3.    Kenner Friedrich: Uiber die Darstellung der Pannonia auf romischen Miinzen, Wien, 1866. Kukuljević Ivan: Panonija Rimska, Rad JAZU XXIII., Zagreb, 1873.
4.    Novak Grga: Zapadna Jugoslavija u rimsko doba, Jadranska straža, Split, 1929.
5.    Pesan Efrem: Imperator Marcus Aurelius Julianus, Numizmatičke vijesti, god. XV., Zagreb, 1968., br. 26.
6.    Stein Ernst: Geschichte des spatromischen Reiches, 284 - 476 n. Chr. Wien, 1928.
7.    Zmajić Bartol: Ivan Kukuljević Sakcinski 1816. - 1889. i numizmatika u Hrvatskoj, Numizmatičke vijesti, god. XIV., Zagreb, 1967.


Summary: Illyrian and Panonian Names and Shapes on Roman Imperial Coins

After a short account relating to development of administrative units in Illyria in I - V centuries a.C. the author treats the appearance of perfsonifications and signs on Roman imperial coins in Illyria and Panonia respectively. After appearance of the first copper coin with the inscription „Panonia“ on it, during Hadrianus, there was a gap until the reign of Traianus Decius who, being also born a Panonian, continued issuing silver antominiani, copper asses and sestertii bearing shapes taken from Illyrian and Panonian tradition. 17 years later there appeared silver antoniniani bearing similar Illyrian and Panonian sings on coinages of emperors originating from Panonia - Quintilus, Aurelianus and Probus, as well as aurei of Aurelianus. So the aurei and antoniniani of the Panonian usurper M. C. Iulianus represent the symbols of Panonia. During the Quadriumvirate we meet the reminiscence of Panonia for the last time.

Autor: Bartol Zmajić
Izvor: Numizmatika, spomen izdanje 1928-1978, HND, Zagreb, 1978.

Unicel prijevodi - agencija za prevođenje