Novac kao amulet u Ilira

Vjerojatno nikada nećemo saznati kakva su sva vjerovanja bila u Ilira povezana s novcem, no neki nam podaci, na koje ćemo ovdje upozoriti, nedvojbeno potvrđuju da su i oni, kao i drugi narodi u antici i u kasnijim vremenima pridavali novcu neka nadnaravna svojstva, odnosno da je i u Ilira novac imao određeno mjesto u religiji i kultu. Nalazi novca s ilirskog tla, doduše, malo nam što sami po sebi mogu otkriti o tim vjerovanjima, ali nam komparativna građa grčka, rimska a i drugih naroda - omogućava da zaključimo, da se Iliri po tome nisu razlikovali od svojih bližih i daljih susjeda i drugih naroda i da je i u njih novac, osim svoje utilitarne, imao i religioznu funkciju.

U ovom kratkom prilogu govorit ćemo o jednoj skupini nalaza s područja ilirskog plemena Liburna, koja jasno govori o tome da su pripadnici tog plemena vrlo rano počeli pridavati novcu značenje amuleta.

Prvi takav amulet otkriven je u grobu broj 76 u poznatoj liburnskoj nekropoli u Ninu. To je novac grčkog grada Metaponta u Lukaniji (južna Italija), koji je bio probušen i obješen o jednu fibulu ranolatenskog tipa. Taj primjerak, na žalost, ne čuva se više u Arheološkom muzeju u Zadru jer je za II. svjetskog rata odnesen u Italiju, ali su njegovu sliku objelodanili E. Galli(1) i drugi autori(2).

Kasniji nalazi takvih amuleta što su otkriveni na tlu Liburna pravljeni su također od novca istog grčkog grada, odnosno od imitacija tog novca. Dosada su takvi privjesci pronađeni, osim u Ninu, također i u Asseriji (današnje Podgrađe kon Benkovca)(3), u selu Ljubaču kod Nina(4) i u Krku(5), a u jednoj ostavi što je otkrivena u mjestu Jagodnja Gornja u blizini Biograda na moru pronađeno je čak šest takvih privjesaka(6). Po brojnosti nalaza možemo zaključiti da su Liburni rado nosili privjeske pravljene od metapontskog novca i da su očigledno tim novcima pridavali neka posebna značenja.

Na dvije pojedinosti moramo osobito paziti kad raspravljamo o tim privjescima kao amuletima. Prvo, svi su oni, bilo originalni privjesci metapontskog novca koji su probušeni i tako dobili funkciju amuleta, bilo imitacije tog novca koje su i nastale zato da služe kao amuleti, bili napravljeni od plemenita metala - srebra. Ovo je svakako važno. Znamo, naime, da je i samo srebro (kao i zlato i neki drugi metali) imalo prema vjerovanju mnogih naroda apotropejsko ili profilaktičko značenje(7), a imamo dovoljno indicija da je i u Ilira srebro imalo takvo značenje. To zaključujemo na temelju činjenice da su mnogi predmeti što su po obliku imali simboličko značenje (npr. narukvice sa završecima u obliku zmijskih glava ili neke druge životinje, fibule s nogama u obliku zmije ili ptice selice i si.) bili napravljeni od srebra, što je očigledno trebalo pojačati djelotvornost samih simbola. Uostalom, komparativna građa kod drugih naroda i iz drugih vremena nedvojbeno govori da je profilaktička i apotropejska moć novcu pridavana i zato što je bio napravljen od plemenitih metala - srebra i zlata(8).
 
Druga važna pojedinost, koja vjerojatno objašnjava zašto su Liburni pravili amulete samo od novca grada Metaponta, odnosno zašto su pravili čak i imitacije tog novca i vješali ih kao amulete, motiv je klasa što se na tom novcu pojavljuje. Poznato je da je klas u mediteranskoj i indoeuropskoj religiji čvrsto povezan sa simboličkim i religioznim kompleksom Velike Majke(9), odnosno njenih mnogobrojnih manifestacija. U Liburna pak, kult ove božice, kao praroditeljice svega živoga, bio je osobito jak. Pripadnici ovoga plemena sačuvali su sve do povijesnih vremena mnogo više elemenata iz mediteranskih, predindoeuropskih vremena u religiji, pogrebnim običajima, društvenom ustrojstvu i drugim elementima materijalne i duhovne kulture negoli druga ilirska plemena.

Brojna epigrafička svjedočanstva o popularnosti raznih varijanata praiskonske mediteranske Velike Majke na području u kojem žive Liburni u vrijeme kad su već potpali pod vlast Rimljana, svjedoče o posebno razvijenom kultu plodnosti animalne i vegetabilne prirode u pripadnika ovog plemena. Stoga se ne trebamo začuditi što su oni od svih grčkih novaca što su kolali u predrimsko doba po istočnom Jadranu(10) izabrali za pravljenje svojih amuleta onaj na kojem se nalazio simbol plodnosti - klas.

Da je klas prikazan na metapontskom novcu imao za Liburne neko posebno značenje pokazuje i to da su oni od tog novca pravili amulete dok je cirkulirao kao platežno sredstvo, a kad ga više nije bilo u upotrebi i kad više nije dolazio iz Metaponta imitirali su ga i od tih imitacija pravili amulete - to nam pokazuje spomenuti nalaz iz II. - I. st. pr. n. e. iz Jagodnje Gornje.

Druga ilirska plemena također su poznavala ovu vrst amuleta, no ono što se na temelju dosadašnjih nalaza može zaključiti ne obogaćuje bitno naša saznanja o ovoj vrsti amuleta u Ilira. Možemo zasada jedino konstatirati da su druga ilirska plemena za pravljenje takvih privjesaka upotrebljavala i novac grčkih, odnosno iliro-grčkih gradova i rimski novac iz republikanskog vremena(11).

U vezi s tim amuletima i njihovim simboličkim i religioznim značenjem potrebno je na kraju podsjetiti, da je sam novac, bez obzira da li je služio kao amulet ili ne, imao od najranijih vremena religiozno značenje. Posebno nam je takvo značenje novca dobro poznato iz grčke i rimske religije, o čemu je još 1869. godine pisao E. Curtius(12). Etnografska pak građa posebno bogato ilustrira brojna vjerovanja vezana uz novac(13). Sve to govori da je probušeni novac što se vješao oko vrata ili drugdje imao važnu zadaću da zaštiti nosioca od raznih bolesti, od uroka, nesreća i drugih opasnosti. Za privjeske s liburnskog tla moguće je pomisliti da su imali i neku zadaću u vezi s osiguranjem plodnosti žene koja je takav amulet nosila. U raznih naroda, pa i u Ilira, imao je novac i druge funkcije. Novac se npr. stavljao pokojniku u grob da bi mogao platiti prijelaz preko podzemne rijeke, itd., no to nije predmet ove radnje.


Bilješke

(1) E. GALLI, Fibule argentee liburniche nel museo di Zara, Bullettino di paletnologia italiana, n. s. 4, 1940., str. 186, T. II., si. 1.
(2) R. VALENTI, II museo nazionale di Zara, Roma, 1932., str. 44; Š. BATOVIĆ, Predmeti osobitih oblika s područja Liburna, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 4-5, 1959., T. VIII., si. 24; 6-7, 1960., str. 415-416.
(3) Po arhivskoj dokumentaciji u Arheološkom muzeju u Splitu, što ju je koristio I. MAROVIĆ (Nekoliko neobjavljenih srebrnih predmeta s liburnskog područja u Arheološkom muzeju u Splitu, Adriatica praehistorica et antiqua, Zagreb, 1970., str. 265-266 i 281) u ovom lokalitetu otkriven je onaj stater grada Metaponta za kojega E. Gali i i drugi u svojim radovima kažu da potječe iz Nina. Zanimljivo je, međutim, da Š. Batović u svom radu »Ostava iz Jagodnje Gornje u okviru zadnje faze liburnske kulture«, Diadora, 7, 1974., str. 208, premda poznaje i citira spomenuti rad I. Marovića, i dalje tvrdi da je metapontski stater pronađen u Ninu, ali ujedno spominje i nalaz takvog statera iz Asserije, po čemu se može zaključiti da su takvi stateri nađeni u oba lokaliteta.
(4) Objelodanjuje ga prvi put Š. BATOVIĆ, Ostava . . . Diadora, 7, 1974., str. 208, T. XL.
(5) Nalaz spominje Š. BATOVIĆ, Ostava ..., str. 208.
(6) O ovom najprije je izvjestio Š. BATOVIĆ u radu »Problemi prapovijesti na području Vrane i Biograda«, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 18, 1971., str. 45, T. XIII. Detaljnije je o nalazu pisao isti autor u raspravi »Ostava ...«, Diadora, 7, 1974., str. 173-174, 207-208, T. XX., si. 1; T. XXIX., XXX., XXXI.
(7) Srebro štiti čovjeka od zubobolje i od drugih bolesti, od zla pogleda i drugih nezgoda. Cfr. OLBRICH, s. v. Silber, Handworterbuch des deutschen Aberglaubens, Bd. VIII., Berlin-Leipzig, 1936. - 1937, str. 1-4.
(8) O tome vidi s. v. Geld u Handsvvorterbuch des deutschen Aberglaubens, Bd. III., Berlin- Leipzig, 1930. - 1931., str. 595.
(9) Klas je ne samo česti atribut Velike Majke, nego i simbol nje same, odnosno njenih bitnih regenerativnih organa. Cfr. U. PESTALOZZA, Religione mediterranea, Milano, 1951., str. 272, 400 i passim.
(10) Na liburskom tlu otkriveno je prilično mnogo primjeraka grčkog novca, no osim metapontskog, nijedan nije služio kao privjesak. O nalazima grčkog novca, s kartom rasprostranjenosti, v. Š. BATOVIĆ, Ostava..., Diadora, 7, 1974., str. 230.
(11) U arheološkom muzeju u Zagrebu čuva se niz novčića s rupicom za vješanje. Na žalost, najčešće je to novac nepoznate provenijencije, kupljen na raznim aukcijama ili od privatnika, pa se moramo zadovoljiti jedino pretpostavkom da možda i potječe iz ilirskih nalazišta. Tako se u tom muzeju čuva probušen novac peonskog vladara Audoleona, pa makedonskog kralja Aleksandra I. iz V. st. pr. n. e. (inv.br. 1969, 1970), makedonskog kralja Kasandra iz IV. — III. st. pr. n. e. (inv. br. 2080), grčkih gradova Atene (inv. br. 8308), Acanthusa (inv. br. 7116), Dyrrhachiona (inv. br. 2200) i Apollonije (inv. br. 8578 i 4651; ovaj posljednji pronađen je »u Srijemu«). Zanimljiv je i probušeni brončani republikanski novčić iz Solina (iz zbirke V. Solitra). Na podacima o ovim novcima srdačno zahvaljujem kolegama Z. Dukat i I. Mirniku.
(12) E. CURTIUS, Über den religiösen Charakter der griechischen Münzen, Monatsberichte der k. Preussischen Akademie der Wissenschaften zu Berlin, 1869., str. 465-481.
(13) O različitim simboličkim i religioznim značenjima što su ih etnolozi zabilježili u raznih naroda v. posebno G. SCHOTTLE, Geld und Münze im Volksglauben, Archiv für Kulturgeschichte, 11, 1913., str. 320 i d. i B. LAUM, Heiliges Geld, Tübingen, 1924. Pregled svih vjerovanja u vezi s novcem u suvremenih naroda v. pod natuknicom »Geld« u Handwörterbuch des deutschen Aberglaubens, Bd. III., str. 590—625.


Summary: Coins Used as Amulets with Illyrians

On a series of spots on the territory of the Illyrian tribe of Liburnians (Nin, Asseria, Ljubač, Krk, Japodunje Gornje) discoveries of silver coins of the town of Metapont where made, as well as of their pierced imitations used as amulets. Two details suggest that these appendages were supposed to have peculiar, supernatural features. Firstly, ali pieces of Metapont or their imitations were struck in silver, a metal which by itself had a prophylactic meaning. Another important feature is the mode of representing the shape of a spike on the coins, which evidently had a religious meaning. The spike is namely coupled with the fertility cult and the point is that precisely Liburnians worshipped the Mediterranean cult of Great Mother. This fact must have been the reason why Liburnians even in II and I centuries b. C. had imitated coinages of Metapont, i. e. in time when original coins were no more in circulation. Besides, a quantity of pierced coins originating from different Greek towns and those of the Roman republican era, have been found in other Illyrian regions, testifying that not only Liburnians but also other Illyrian tribes wore amulets made of coins.

Autor: Aleksandar Stipčević
Izvor: Numizmatika, spomen izdanje 1928-1978, HND, Zagreb, 1978.

Unicel prijevodi - agencija za prevođenje

Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića

Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića

Red Danice hrvatske ima oblik ispupčene osmerokrake zvijezde sa srebrnim zrakama, promjera 55 mm. U sredinu zvijezde pričvršćen je pozlaćeni medaljon promjera 25 mm.

Medaljon s likom Marka Marulića je okrugao i prikazuje hrvatskog renesansnog književnika s knjigom u rukama; u pozadini je prikaz grada Splita sa zvonikom katedrale Sv. Duje. Ispod je natpis MARKO MARULIĆ.

Mala oznaka Reda Danice hrvatske je vrpca dimenzija 14 x 35 mm, izrađena od moariranog svilenog ripsa u bojama državne zastave, s pričvršćenom umanjenicom Reda, promjera 13 mm. Umanjenica Reda Danice hrvatske je umanjeni otkov Reda, promjera 17 mm, ovješen na vrpcu u bojama državne zastave, široku 12 mm.

Na osnovi članka 6. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske, Red Danice hrvatske zauzima po važnosnom slijedu 13. mjesto, iza Reda Stjepana Radića.

Izvor: Hrvatska odlikovanja, Narodne novine, Zagreb, 1997.

Otkup kovanica, novčanica, odlikovanja

Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!

Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr

Monetarna interpretacija banskog denara u XIII. stoljeću

Ekonomske prilike do uspona banskog denara obilježava procvat gradova koji je potaknuo Bela IV. Već 1209. g. povlastice su dodijeljene Varaždinu, 1225. Perni, 1231. Vukovaru, 1234. i 1248. Virovitici, 1240. Petrinji, 1242. Samoboru; Griču 1242., Zagrebu 1244., Križevcima 1252., Jastrebarskom 1257. Varoši sv. Ambrozija 1267., godine. Ekonomski uspjeh ovih mjesta (prema gospođi N. Klaić) prethodio je dodjeli povlastica. Grič, zagrebački gornji grad, prestigao je svoje suparnike pa je i slavonski kovani novac ponekad smatran zagrebačkim denarom još tamo od 1265. godine. Čitavo zagrebačko područje 1266. g. dobiva novu povlasticu. Robna razmjena i trgovački cehovi u znatnom su procvatu pa se godišnje održavaju tri sajma po 14 dana.

Uz novčane prilike, uspon i pad banskog novca, prisjetimo se nekih drugih važnih činjenica. Sami novci, kovani očito u priličnim količinama, kolali su ne samo okolicom Zagreba nego i cijelom Slavonijom, Srijemom, područjem sjeverno od Drave, što i nalazi novaca pokazuju. Čini se, da su bili najpopularniji u trećoj četvrtini XIII. stoljeća,, uključujući i petu Nuberovu varijantu sa znakom kovnice S-R. Prebrodili su teškoće u doba stupanja Karla Roberta na prijesto i zadržali se u opticaju sa smanjenom realnom vrijednošću sve do treće četvrtine XIV. st. Njihova povijest traje tako oko stotinu godina, upravo u doba (od polovice XIII. do polovice XIV. st.) kada je srebrenog kovanog novca bilo izuzetno mnogo svugdje u Europi. Pitanje je odakle potječe srebro potrebno za banski denar i kamo je ono potom nestalo. To pitanje jednako zbunjuje i kad se radi o čitavoj Europi: stotine su tona srebra služile kao metal za kovanje novca, kao što znamo iz utvrđenih dokaza, iz zapadne Europe. Nekovano srebro u polugama prelazilo je granice javno i tajno, odgovarajući tehničkim zahtjevima u konkurenciji s kovničkim troškovima ili, jednostavno, kao protuteža platnim viškovima nastalim u trgovanju. Odnos banskog denara prema ranijem frizaškom pfenigu, koji je najveću popularnost uživao pedeset, šezdeset godina prije upada Mongola 1241. - 1242. g., trebao bi se proučavati u odnosu prema političkoj situaciji i u vezi s podrijetlom nekovanog metala.

Mišljenja o usponu banskog denara pouzdana su, međutim, samo kao numizmatička interpretacija. Postoje, na žalost, dvije oprečne teorije o početku kovanja ovih novaca. Dokumentarni podaci iz 1260. g. određuju polaznu točku, a u njima se također spominje kovnica u Pakracu 1256. g. Truhelka, Nuber i Homan prihvatili su prema tome mišljenje da su novci prvi put kovani nešto malo prije 1256. g. Grothusen je iznio neznatnu kritiku tekstovne baze ovog tradicionalnog gledanja: »Eine direkte Nennung von Pakrac als Sitz dieser Munzstatte, wie sie Truhelka anfuhrt ist aus dem bei Smičiklas abgedruckten Text allerdings nicht zu entnejimen, doch fuhrt er auch andere Belege dafur an.«. Rengjeo je zastupao mnogo raniji početak, 1237. g. ili nešto malo kasnije, prije provale Mongola. Pohl je nedavno upozorio na nove razloge u prilog tradicionalne kronologije počev od 1255. g.

Njegove postavke dosta se oslanjaju na mišljenje da su novci kovani iz novo iskopanog srebra. Bela IV. želio je osigurati da se stada stoke uništena za mongolskih upada ponovno sakupe, a uz to da se obustavi izvoz stoke prema uvozu srebra iz Friesacha. Saski su rudari počeli 1254. g. raditi u Srebreniku (sjeverozapadno od Tuzle - ne Srebrenica na Drini). Početak kovanja banovaca administrativno je povezan s banovanjem Stjepana Gutkeleda (1248. — 1260.), kojega je 1255. g. Bela IV. opunomoćio da otvori rudnik u Pakracu i da počne kovati novac od 15 lota finoće, poput koruškog, služeći se srebrom iz Srebrenika. Kasnije je, zbog trgovačkog prestiža Zagreba potaknuto premještanje kovnice u Zagreb. Čitava je ta postavka vrlo zanimljiva i uvjerljiva ali u mnogim točkama počiva više na pretpostavkama nego na dokazanim činjenicama.

Malo je novih podataka o banskom denaru objavljeno od 1897. g., kada su se dva priloga, Truhelke i Nubera, našla jedan do drugoga u istom svesku sarajevskog Glasnika. Istina je, da je od tada otkriveno dosta nalazišta skrivenih zaliha novca - Poljančani 1899., Rude 1910., Borossebes 1917., Vaskoh-Sziklas 1917., Kalata 1928., Szegvar 1939., Zgruti 1943. i Venpelet 1951. g. O nekim od njih pisano je sasvim kratko. Piscu, odgojenom na britanskoj tradiciji detaljnog proučavanja nalazišta novaca, čini se otužnim, da tako vrijedni povijesni dokumenti nisu podvrgnuti pomnijem ispitivanju. Ali i da jesu, ne bi mogli mnogo doprinijeti našem saznanju o počecima serija, pošto najranija, kako se čini, potječe iz oko 1270. godine.

Druga metoda numizmatičkog proučavanja koja bi se mogla primijeniti na banovce analiza je žigova (stanci) upotrebljavanih za označavanje slova i, općenito, izrade novca. U britanskoj tradiciji srednjovjekovne numizmatike ova se metoda također pokazala plodonosnom, a u iskusnim rukama gotovo bi sigurno dala valjane i važne rezultate o slavonskoj kovnici. Dosta je da se navede jedan mali primjer. Većina novaca ima okruglih n npr. u »MOnNETA«, ali ima nešto primjeraka sa N, ili NE ligate (vezana slova), ili HE ligate. Ovi primjerci nalaze se samo u Nuberovim varijantama 1 i 2, uz iznimku problematičnih novaca iz nalaza Zgruti koji su očito kasnijeg datuma ali oponašaju ranije emisije. Inače, svi zabilježeni primjerci koji u natpisu imaju B(Belae) imaju također ligaturu. Numizmatičar će posumnjati da oni pripadaju ranim varijantama. Nalazište Duna-Szekcso na žalost, jedino je, dovoljno podrobno opisano da bi se vidjelo njihovo pojavljivanje:



U omjeru, novaca s natpisom Moneta Ducis ima vrlo malo, premda bi, naravno, bilo poželjno da je statistika potvrđena drugim nalazištima. Kovanje novca bilo je ljubomorno čuvano kraljevsko pravo, iako natpisi na novcima upućuju da je u emisiji varijanti 1, 2 i 4 bilo više emisara. Sami novci pokazuju da je taj aranžman morao biti uveden nekoliko godina nakon što su iskovani prvi banovci jer je malo poznatih primjeraka sa HE ligate samo kraljevskih. Ali, možda se pojavi novac koji će ovo opovrgnuti. »Vojvodski« novci (primjerci banovaca) čine važni dio samo u varijanti 4, i nije vjerojatno da su kovani u varijanti 3. Možda su oni ustupak moćnom Stjepanu Gutkeledu »vojvodi i banu«, ili bi alternativno, ali bez očitijeg povijesnog razloga, mogli biti pripisani Beli, sinu Bele IV., koji je bio vojvoda od 1261. do 1269. g. No, već 1256. vojvoda Stjepan dijeli sa zagrebačkim biskupom odgovornost »viče kralja« za rad kovnice.

Ugovor o kovnici 1344. govori da su novci Stjepana Gutkeleda izrađivani iz standardne legure zvane VIII. combustio (finoće sedam osmina ili nominalno 87,5% srebra), a kovani je novac iz 1344. trebao biti IV. combustio (finoća tri četvrtine ili nominalno 75% srebra). Srednjovjekovnom tehnikom rafiniranja nije se obično dobilo 100%-tno, čisto srebro. Tako možemo očekivati da će -moderne analize pokazati za nekoliko postotaka niže vrijednosti od tih standarda. Postoji dosta analitičkih rezultata u rasponu 82 — 85% koji vjerojatno odgovaraju VIII. combustio standardu, dozvoljavajući ponešto nečistoće srebra, i drugih, nešto malo ispod 75%. Ali varijante 1 - 4 dale su obilje potvrda od 87 - 92%, osobito novca iz nalaza Duna-Szekcso, koji bi analogno tome vjerojatno mogli biti interpretirani kao XVI. combustio (nominalno 93,75%). Ako je VIII. combustio ispravno povezan sa Stjepanom Gutkeledom, a to mora biti potvrđeno dokumentom, i to službenim, sve bi se pomaklo blizu za sto godina kasnije - ako je to točno, morala je postojati ranija faza u emisiji banskog denara prije Stjepanovih emisija od 1255. - 1260. Relativno su rijetki vaJjda zato, što nemamo ranijih nalaza, pogotovo ako su novci XVI. combustio standarda bili rastaljeni kad je standard legure bio reduciran.

Može se dojmiti da su serije počele u malim količinama, možda već 1240. g. Rudnici su srebra južno od Save, od oko 1250. vjerojatno dali dodatni poticaj aktivnosti kovnice. Glavni izvor nekovanog srebra za rane novce mogli su, međutim, jednako biti i frizaški pfenigi, za koje se zna, da su bili u upotrebi, u Zagrebu i oko Zagreba bar do 1240. g. Možda će se u budućnosti to moći istražiti znanstvenim proučavanjem srebra banovaca. Ako srebreničko srebro ima drukčiji uzorak fakture od frizaških pfeniga, mogli bi se raspoznati izvori metala u svakoj od Nuberovih varijanata. Bilo bi, konačno, interesantno da se tako postupi u istraživanju.

Pojedinačni nalazi također pružaju dokaze za monetarnu interpretaciju banskog denara. Mnogi su registrirani u katalozima prinova zagrebačkog muzeja iz kojih se vidi, da je tamo varijanta 7b s dvostrukim križevima u uglovima križa umjesto normalnog ljiljana a koja je nađena najviše u Srijemu. Utvrđena je u mjestima Jarak, Nijemci, Novi Banovci, Novi Slankamen, Rakovac i Stari Slankamen. Neobično je, da se ta varijanta nije kovala u Mitrovici, čiju je kovnicu 1266. g. Bela dao svojoj ženi, kao miraz.

Pojava banskog denara budi osobiti povijesni interes, ali i njegov nestanak u XIV. stoljeću također je potrebno istražiti. Bilo bi dobro znati, u kojoj su količini kovani. Zatim da li je proizvodnja kovnice smanjena već s varijantom 7 ili samo od varijante 9 do 14? Brojanje duplikata kalupa za kovanje novca u jednom uzorku ovih novaca moglo bi nas dovesti do korisnih procjena o količinskim razmjerima slavonske valute.

Za burne vladavine Andrije III. (1290. — 1301.) i za prvih sedam godina pod Karlom Robertom Slavonija je izgubila političku stabilnost i sigurnost. Zagreb je bio podijeljen građanskim ratom. Emitiranje banskih denara vjerojatno opada, a nalazi upućuju na gotovo potpuni prestanak kolanja između varijanti 8 i 9. Obnovljeni novci Karla Roberta i Ludovika I. prema tome posebna su faza monetarne povijesti. Kovanje, je bilo najživlje za bana Mygha ili Mikca Prodanića ako je ispravno razriješena sigla M-B i odnosi se na njega. Kolanje banovaca prestalo je 1364. g. jer je Ladislav želio Slavoniji nametnuti upotrebu ugarskih kraljevskih novaca.


Summary: Monetary Interpretation of the Denarius Banalis in the 13th Century

The author starts his article throwing light on flourishing trade in townis of Northern Croatia and Slavonia, stimulated by privileges of the King Bela IV, and on rise of denairius banalis. Further he marks the places of their circulation (Zagreb, Slavonia, Srijem and regions north from the river Drava), brings diverse apinions relating the time of circulation, informs an their finds and mints at Zagreb and Pakrac. Following is the research of denarius banalis based on analysis of dies and quantity of silver in the material. Finally, he indicates numerous still unsettled questioms concerning the history of the denarius banalis.

Autor: D. M. Metcalf
Prijevod: Ana Zmajić
Izvor: Numizmatika, spomen izdanje 1928-1978, HND, Zagreb, 1978.

Coins Banknotes Militaria Store

Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com

Spomenica domovinske zahvalnosti

spomenica domovinske zahvalnosti

Spomenica domovinske zahvalnosti je ispupčenog kružnog oblika, izrađena od srebra, promjera 41 mm. U sredini Spomenice je karta Hrvatske koju prekriva hrvatski grb. Na grbu je ispružena ruka. Ispod grba je natpis LIJEPA NAŠA. Uokolo ove kompozicije je natpis SPOMENICA DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI. Naličje je glatko. Spomenica domovinske zahvalnosti nosi se na 35 mm širokoj trokutastoj vrpci od moariranog svilenog ripsa, složenoj od naizmjeničnih bijelih i crvenih kvadrata.

Spomenica domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu za razdoblje od:
- 10 godina: na vrpci ima pričvršćen srebrni rimski br. „X“;
- 15 godina: na vrpci ima pričvršćen srebrni rimski br. „XV“;
- 20 godina: na vrpci ima pričvršćen srebrni rimski br. „XX“;
- za više od 20 godina: na vrpci ima pričvršćen zlatni državni grb.

Mala oznaka Spomenice domovinske zahvalnosti je vrpca veličine 14 x 35 mm, s pričvršćenom umanjenicom Spomenice i rimskim brojem, koji označava godine uzorne i časne službe. Umanjenica Spomenice domovinske zahvalnosti je umanjeni otkov Spomenice, ovješen o vrpcu široku 12 mm, na kojoj se nalazi rimski broj za godine uzorne i časne službe. Promjer umanjenice iznosi 17 mm.

Spomenica domovinske zahvalnosti se nosi na svečanoj odori oružanih snaga i redarstva, odnosno na građanskom svečanom večernjem odijelu, na lijevoj strani grudi. Mala oznaka se, na odori oružanih snaga i redarstva, nosi na lijevoj strani grudi. Umanjenica Spomenice domovinske zahvalnosti se nosi u lijevom zapučku građanskog odijela, odnosno ako ima više umanjenica odlikovanja, na lijevoj strani suvratka. Žene nose umanjenicu na lijevoj strani grudi.

Na osnovi članka 6. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske, Spomenica domovinske zahvalnosti zauzima po važnosnom slijedu 18. mjesto, iza Spomenice domovinskog rata. Autor idejnog rješenja je Mladen Veža, izrada IKOM, Zagreb.

Izvor: Hrvatska odlikovanja, Narodne novine, Zagreb, 1997.

Otkup kovanica, novčanica, odlikovanja

Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!

Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr