O Njegoševu zlatnom perunu iz godine 1851.

U modernoj jugoslavenskoj numizmatici posve je zapostavljeno istraživanje pokusnih otkova, oglednih medalja za natječaje raspisivane uz predviđena nova izdanja, papirnatih novčanica nepuštenih u optjecaj, raznih pretisaka i drugih sličnih „mutnih područja“. U posljednje je doba otkriveno i objavljeno (na žalost, obično na nezadovoljavajući način) prilično mnogo do sada nepoznata materijala, ali ostalo je još mnogo više nerazjašnjenih pitanja. Među numizmatičarima kolaju glasine o fantomskim izdanjima, no praksa pokazuje da i u takvim šaputanjima gdjekada ima istine pa se dugotrajna i mučna istraživanja ne izjalovljuju bez iznimke. Mnogo krivnje leži na samim numizmatičarima, ali i objektivne su teškoće nesumnjive i dobro poznate svakomu tko se bavi u nas istraživačkim radom, a osobito je nezgodno što se najveći dio i materijala i podataka nalazi u inozemstvu. Tamo su pak naši numizmatičari s više razloga u neravnopravnu položaju prema stranim takmacima. Tako je prije šest godina u Beču prvi put nakon više od jednoga stoljeća iskrsao jedan primjerak Jelačićeve „cvancike“. Iskrsao, i nestao u Sjedinjene Države Amerike kupcu anonimnomu po američkome običaju. Uspjela se samo razriješiti zagonetka koja nas je golicala još od poznate Renđelove studije o Jelačićevim novcima i medaljama, tj. zašto je ipak nekoliko križara preživjelo carsku zabranu, a „cvancika“ nijedna, iako se iz poznatih podataka ne vidi razlog za to, izuzmemo li Renđelovu pretpostavku da se na njoj nije nalazio lik novoga cara. Ta se pretpostavka i potvrdila - na cvanciki iz 1849. bio je Ferdinandov lik, premda je Franjo Josip još 1848. istupio na prijestol. 
                          
Iz istoga doba potječe još jedan neobičan južnoslavenski novac na koji jugoslavenska numizmatika nije obratila gotovo nikakve pažnje, jedino se u Katalogu novca Srbije i Crne Gore 1968 - 1918. Vojislava Mihailovića i Dragoslava Glogonjca spominje da je „još za svoga života, Njegoš . . . planirao da izda novac i udari temelj crnogorskoj moneti, ali dalje od probnih otkova nije se otišlo.“ (str. 43). Koliko mi je poznato, u numizmatičkoj literaturi ništa se više ne govori o tome pitanju.

To ne znači da uopće ništa nije poznato. Još 1949. izdao je historičar Risto J. Dragićević knjigu Članci o Njegošu (naklada „Narodne knjige“ u Cetinju). U njoj se na str. 167 - 171 i(+ ilustracija) nalazi prilog „Njegošev novac“. Neće biti na odmet da u najkraćim crtama prenesem sadržaj  toga napisa.                                                            

Dragićević prvo iznosi kako se Njegoš u ožujku 1851. upoznao u Napulju s Karlom Rotschildom (1788.- 1855.). 0 tome piše Ljubomir Nenadović u Pismima iz Italije (11. sv. „Celokupnih dela“, Beograd 1894., str. 29-31), koji kaže da je Rotschild predlagao Njegošu kovanje novaca. Dalje o tome Nenadović ništa ne zna, samo što spominje kako je Njegoš u travnju 1851. išao u Vatikansku kovnicu radi kovanja medalja (Lj. N., sv. 12, str. 53). Dragićević navodi još jedan podatak iz toga doba prema kojem je tu medalju izradio najbolji napuljski čelikorezac.  
                        
Njegoš je umro na Cetinju 19. listopada 1851. O njegovim namjerama i poduzetim radnjama za kovanje novca nije se ništa znalo do 1896. Tada je dr. Lazo Tomanović objavio svoju monografiju o Njegošu kao vladaocu i u njoj dodatak u kojem kaže kako je, pošto je već knjiga bila sva složena i prelomljena, u Biljardi se našla škrinjica s čeličnim kalupom za kovanje znatnoga novca. Tomanović je opisao izgled kalupa i iznio svoje pretpostavke o tome zašto se o cijeloj stvari nigdje ne govori u službenim dokumentima. 

crna gora zlatni perun

Slika 1.

Koliko se god to činilo nevjerojatno, Tomanovićevu otkriću nitko nije posvetio pažnje. Škrinjica s kalupom i njegovim metalnim postoljem nestala je za austrougarske okupacije, kada su Austrijanci pretapali crkvena zvona, trofejne topove s povijesnim značenjem i sve kovinske predmete do kojih su mogli doći, o čem Dragićević donosi dokumentaciju. A onda se 1947. pokazalo da kalup ipak nije nestao bez traga, jer je jedan crnogorski činovnik Stevo L. Lopičić, još 1909. uzeo s kalupa voštani otisak. On je 1947. otkupljen za cetinjski muzej, a umirovljeni Lopičić dao je izjavu koja se također čuva u muzeju i iz koje Dragićević navodi najvažnije dijelove. On u svojoj radnji donosi i sliku otiska, znatno uvećanu. Ona se u potpunosti slaže s opisom u Tornanovićevoj monografiji, prema kojem imamo s jedne strane u lovorovu vijencu (ćirilicom) ZLATNI / PERUN / 2. TALIRA, „a iznad natpisa iz stisnute ruke strijele u dva pravca sijevaju; na drugoj stra¬ni natpis: (ćirilicom) CRNA GORA/ 1851., a oko natpisa zmija se savila“.

Koliko mi je poznato, slika „peruna“, u nešto manjem razmjeru, objavljena je još jednom u Njegoševu albumu, Cetinje, Narodna knjiga, 1951., uz stotu obljetnicu smrti, na str. 80, uz kratku bilješku na str. 94. Originalni je promjer zlatnika 15 mm.

Dragićević je svoj članak iz 1949. završio pozivom da se uz Njegoševu stotu obljetnicu smrti 1951, otkuje prema sačuvanome otisku nekoliko primjeraka zlatnih peruna. No to nije učinjeno.                                                                                

Prema Dragićeviću bi se činilo da „perun“ ne postoji u obliku novca, a to se ne slaže s navedenom bilješkom u Katalogu Mihailovića i Glogonjca. Koliko sam mogao utvrditi, u SFRJ nema nijednog „probnog otkova“ ni u privatnom ni u javnom vlasništvu. No bit će da su autori Kataloga ipak u pravu. Za Njegoševim zlatnikom tragam već gotovo tri desetljeća i svagdje je traganje posve bezuspješno, osim u Velikoj Britaniji.  

Iako nisam uspio doći ni do jednoga komada, ipak nešto znači i činjenica da samo u toj zemlji u više navrata od raznih međusobno nepovezanih ljudi dobivam izjave da su „nešto čuli“ ili „nešto vidjeli“. Pismenim putem ili za kraćega boravka te se stvari ne daju istjerati na čistac, ali tko bi se na licu mjesta dobro potrudio, vjerojatno bi imao uspjeha, jer tragovi na koje nailazim, nalikuju po mom iskustvu onima koji obično donose ploda. No ipak mislim da je i prijedlog R. Dragićevića iz 1949. još uvijek zanimljiv i aktualan, a lako ostvarljiv. Numizmatičari bi se svakako obradovali.


Summary: On Njegoš's Golden Perun of 1851

The idea of the article is to warn us to pay more attention to events or facts that pass by out of our control. So the author indicates numerous samples of coinages, medals or bank-notes not put to circulation. An example of our indolence is the so called Jelačić's cvancika being recently sold in Vienna. Following is a detailed information on Njegoš's Perun made in gold. A rather poor print of Perun in wax is known but good enough to serve as a proof of its existence either as sample or perhaps as memorial money.                                                     

Autor: Dalibor Brozović
Izvor: Numizmatika, spomen izdanje 1928-1978, HND, Zagreb, 1978.

kovanice i novčanice Jugoslavije

Numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR. Besplatna poštarina - NARUČI!

Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića

Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića

Red Danice hrvatske ima oblik ispupčene osmerokrake zvijezde sa srebrnim zrakama, promjera 55 mm. U sredinu zvijezde pričvršćen je pozlaćeni medaljon promjera 25 mm.

Medaljon s likom Antuna Radića je okrugao i prikazuje hrvatskoga političara, etnologa, književnika i gimnazijskog profesora. Uokolo uz rub natpis DR. ANTUN RADIĆ.

Mala oznaka Reda Danice hrvatske je vrpca dimenzija 14 x 35 mm, izrađena od moariranog svilenog ripsa u bojama državne zastave, s pričvršćenom umanjenicom Reda, promjera 13 mm. Umanjenica Reda Danice hrvatske je umanjeni otkov Reda, promjera 17 mm, ovješen na vrpcu u bojama državne zastave, široku 12 mm.

Na osnovi članka 6. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske, Red Danice hrvatske zauzima po važnosnom slijedu 13. mjesto, iza Reda Stjepana Radića.

Izvor: Hrvatska odlikovanja, Narodne novine, Zagreb, 1997.

Otkup kovanica, novčanica, odlikovanja

Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!

Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr

Varijante novčanice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 25 para ili 1/4 dinara 1921.

Kod novčanica od 25 para iz 1921. postoje tri varijante. Razlikovni element predstavlja pozadinska boja i crteži novčanice.

Tako postoje osnovne razlike: svijetla i tamna varijanta. Međutim unutar svijetlije varijante, postoje još dvije varijante s obzirom na vidljivost crteža. Stoga, zaključno, ova novčanica ima tri varijante.

1.1 Svijetlija varijanta kod koje su pozadinski ornamenti slabo vidljivi. Isto tako, glava na naličju je slabo vidljiva.

1.2 Svijetlija varijanta s tamnijim crtežima. Pozadina je svijetlija, ali su ornamenti i glava u većem kontrastu u odnosu na pozadinu.

1.3 Tamnija varijanta s prigušenim crtežima. Ornamenti i glava su vidljivi, ali su stopljeni s tamnom pozadinom.

Ove varijante su rezultat tiskanja novčanice u različitim tiskarama, no do današnjeg dana nije utvrđeno koja varijanta pripada kojoj tiskari.

Sve varijante se podjednako često javljaju na numizmatičkom tržištu, pa im je i numizmatička vrijednost jednaka.

Autor: Zlatko Viščević
Izvor: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, 2. izdanje, 2011.


kovanice i novčanice Jugoslavije

Numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR. Besplatna poštarina - NARUČI!

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca 25 para ili 1/4 dinara 1921.

Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca 25 para ili 1/4 dinara 1921.

Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca 25 para ili 1/4 dinara 1921.

Ovaj apoen papirnog novca od 25 para iz 1921. godine predstavlja najsitniji papirni novac u istoriji novca Jugoslavije.

U vreme donošenja odluke o izradi ovog papirnog novca (3. mart 1921. godine), u opticajuje već bio metalni novac od 25 para (od decembra 1920. godine), ali - izgleda - ni njega nije bilo dovoljno da bi se zadovoljila potreba novčane cirkulacije, što je bilo zvanično navedeno kao razlog za izradu papirnog novca ovog apoena (u rešenju ministra finansija od 18. juna 1921. godine o puštanju istog u opticaj). Drugi razlog koji je bio zvanično naveden bila je potreba da se njime „izvrši zamena ispravno žigosanih krunskih kovčanica od 1 i 2 krune i ispravno markiranih novčanica od 10 kruna“ (u Zakonu o štampanju novčanice od 1/4 dinara, od 31. decembra 1921. godine).

Pravni osnov za izdavanje novčanice od 25 para (ili 1/4 dinara) bilo je rešenje Ministarskog saveta br. 3207 od 3. marta 1921. godine, koje nije bilo objavljeno, ali se pominje kao osnov za donošenje rešenja ministra finansija o puštanju iste u opticaj(1). Neobjavljeno rešenje Ministarskog saveta nešto kasnije je zamenjeno Zakonom o štampanju novčanica od 1/4 dinara i zameni novčanica Austro-ugarske banke od 1, 2 i 10 kruna.(2)


Opis

Opis ove novčanice, sitne ne samo po nominalnoj vrednosti, već i po fizičkoj veličini, dat je veoma opširno u rešenju ministra finansija o njenom puštanju u opticaj (v. nap. 1). Ovde se taj opis daje skraćeno.

Veličina cele hartije novčanice je 92 x 62 mm. Cela površina hartije je na licu i na naličju novčanice prekrivena raznim ornamentima u bledim bojama - na licu u zelenkasto-sivoj boji, a na naličju u „šamoa“ boji. Ti ornamenti se jasno vide na ivicama lica i naličja, a na licu se vide u toj bledoj boji i crteži dve dečje glave.

Na licu novčanice su, preko osnovne ornamentike, u pravougaoniku veličine 79 x 51 mm, u tamno plavoj boji crtež manastira Gračanice i polja sa oznakama vrednosti, dok je tekst u svetlijoj plavoj boji.
Iznad crteža je tekst:

МИНИСТАРСТВО ФИНАНСИЈА КРАЉЕВИНЕ СРБА, ХРВАТА и СЛОВЕНАЦА
MINISTARSTVO FINANSIJA KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA
MINISTERSTVO FINANC KRALJEVINE SRBOV, HRVATOV IN SLOVENCEV

a ispod Gračanice:

У БЕОГРАДУ 21 МАРТА 1921
МИНИСТАР ФИНАНСИЈА
Др. Коста Кумануди (potpis).

Oznake nominalne vrednosti su u boji blede osnove na tamn-im plavim poljima. U gornjem levom uglu stoji „25 ПАРА“, u gornjem desnom uglu „25 PARA“, u donjem levom uglu „1/4 ДИНАРА“ i u donjem desnom uglu „1/4 DINARA“.

Na sredini donje ivice na licu novčanice stoji: Израдио М. Д. Ђурић

MILENKO ĐURIĆ (Zemun 1894. - Zagreb 1945.), slikar. Studirao na Umjetničkoj školi u Zagrebu i na akademiji u Pragu. Od 1918. profesor dekorativnog slikarstva na Obrtnoj školi u Zagrebu. Radio u ulju, akvarelu i različitim grafičkim tehnikama (bakropis, drvorez).

Na naličju novčanice, preko baznih ornamenata, odštampani su mrkom bojom, u pravougaoniku veličine 80 h 51 mm, crteži i oznake nominalne vrednosti. Na levoj polovini je crtež ostrva sa crkvom na Bledskom jezeru, a na desnoj crtež spomenika bana Jelačića u Zagrebu. Oznake vrednosti kao da su štampane u baznoj „šamoa“ boji na tamnoj mrkoj osnovi. Cifra „1/4“ nalazi se u vertikalnim ovalnim okvirima sa leve i desne strane pri ivici, reč „ДИНАРА“ ćirilicom pri gornjoj, a reč „DINARA“ latinicom pri donjoj ivici tamnijeg pravougaonika. Na sredini donje ivice stoji latinicom: Grave par M.D. Giurić.


Izrada i opticaj

Pomenutim zakonom (v. nap. 2) ministar finansija je bio ovlašćen da pristupi izradi ove novčanice u štampariji ili ustanovi koja bude najpovoljnija, i to 200 miliona komada, u nomi-nalnoj vrednosti od 50 miliona dinara. Od ovih izrađenih novčanica, Ministarstvo finansija je primilo 199,127.376 komada, i to: iz Zagreba 140,000.000 komada i iz Novog Sada 59,127.376 komada(3).

Ova državna novčanica puštena je u opticaj 14. juna 1921. godine, od kada je bila „obavezno i zakonom priznato platežno sredstvo“ (v. nap. 1)

U vezi sa ovom novčanicom zanimljiv je podatak da je ministar finansija, još pre njenog puštanja u opticaj, odredio da pri jednoj uplati niko nije dužan da primi „više od 10 dinara (40) kruna u novčanicama od 1/4 dinara (1 krune, iako takva dinarsko-krunska novčanica nikada nije postojala(4).

Ne zna se kada je tačno počelo povlačenje ove novčanice iz opticaja. Moglo bi se pretpostaviti da se to desilo 1925. godine, ...kada je počelo i povlačenje iz opticaja dve sitne dinarsko-krunske novčanice od 1/2 i 1 dinara (v. Poglavlje III). Zna se, međutim, daje ministar finansija svojom naredbom propisao „da se ostatak državnog papirnog novca od din. 1?, 0.50 i 0.25 povuče iz tečaja do 30. septembra 1927. godine zamenom sa metalnim novcem“, a da posle tog dana „nezamenjeni državni papirni novac gubi svaku važnost“(5).


Bilješke

(1) Rešenje ministra finansija IBr. 7018 od 18. juna 1921., „Službene novine“ br. 186, 21. juni 1921., str. 5.
(2) Zakon od 31. decembra 1921. godine, „Službene novine - Dodatak“, br. 238-XXXII, 25, oktobar 1922., str. 2-3.
(3) Završni račun budžeta za 1924/25. godinu, Izvod iz računa sitnih novčanica u tečaju, str. 1523.
(4) Rešenje ministra finansija IBr. 6562 od 27. maja 1921., „Službene novine“ br. 124 od 4.juna 1921., str. 5.
(5) Naređenje ministra finansija DR Br. 92623 od 27. aprila 1927., „Službene novine“, br. 107,16. maj 1927., str. 2.

Autor: Jovan Hadži-Pešić
Izvor: Novac Kraljevine Jugoslavije 1918-1941, Narodna banka Jugoslavije, 1. izdanje, Beograd, 1995.
Slike: Serbia-money.ru

Otkup novčanica, otkup papirnog novca

Otkup novčanica, Otkup papirnog novca - isplata odmah!

Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr