Orden jugoslavenske krune

Orden jugoslavenske krune

Na temelju člana 5. Zakona o ordenima i medaljama Kraljevine Srbije od 23. siječnja 1883. godine, koji je ostao djelomično na snazi i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Kraljevini Jugoslaviji, a na prijedlog predsjednika ministarskog savjeta i ministra unutrašnjih poslova, Aleksandar I. Karađorđević, kralj Jugoslavije, dana 5. travnja 1930. godine, pod Zak. Br. 176., donio je i proglasio Zakon o ordenu „Jugoslavenske krune“, koji je objavljen u „Službenim novinama Kraljevine Jugoslavije“ broj 79. od 6. travnja 1930. godine.

Ovaj zakon stupio je na snagu onoga dana, kada ga je kralj potpisao, tj. 5. travnja 1930. godine, a obavezna njegova primjena počela je danom objavljivanja u „Službenim novinama“, tj. 6. travnja 1930. godine.

Uz kralja Aleksandra I. Karađorđeviča Zakon o ordenu „Jugoslavenske krune“ potpisali su tadašnji predsjednik ministarskog savjeta i ministar unutrašnjih poslova,, divizijski general i kraljev počasni ađutant Petar Živković i ministar pravde dr. Milan Srškić, koji je kao čuvar državnog pečata stavio na taj akt državni pečat.

Orden „Jugoslavenske krune“ jedini je novi orden koji je ustanovljen u Kraljevini Jugoslaviji. Svi ostali ordeni; orden „Kneza Lazara“, orden „Karađorđeve zvijezde“ s mačevima i bez mačeva, orden „Dvoglavog bijelog orla“ s mačevima i bez mačeva te ordeni „Svetog Save“ preuzeti su od Kraljevine Srbije.

U § 1. citiranog zakona navodi se da je orden „Jugoslavenske krune“ ustanovljen „za uspomenu na Oslobođenje i Ujedinjenje Kraljevine Jugoslavije, a za priznanje na radu za Kralja i Otadžbinu, te državno i narodno jedinstvo“.

Orden „Jugoslavenske krune“ ima pet redova.

Prvi red sastoji se iz znaka ordena (križa) na lenti i zvijezde na grudima, drugi red iz znaka ordena (križa) na lentici oko vrata i manje zvijezde na grudima, treći red iz znaka ordena (križa) na lentici oko vrata, a četvrti i peti red iz znaka ordena (manjeg križa) na trouglastoj traci na grudima.

§ 3. Zakona o ordenu „Jugoslavenske krune“ sadrži točne podatke o obliku i veličini svih redova toga ordena, te o materijalu iz kojeg su izrađeni, kao i sve ove podatke o njihovim trakama.

Prema tome paragrafu znak ordena I., II. i III. reda četverokraki je križ, čiji se krakovi sastoje iz pet bijelo emajliranih razdjeljaka s pozlaćenim ivicama.

Na kraju srednjih istaknutijih razdjeljaka svakog kraka nalazi se pozlaćena kuglica, koja je kod donjeg i oba bočna kraka 2,5 mm. a kod gornjega kraka 4,5 mm promjera.

Širina je i visina križa I., II. i III. reda, ne računajući kuglice koje se nalaze na vrhovima krakova, 48 mm.

Kroz otvor, koji se nalazi na sredini kuglice gornjega kraka, provučen je prsten od pozlaćenog srebra promjera 12 mm.

Kod I. reda znak ordena pričvršćuje se na lentu tako da visi neposredno na prstenu, a kod II. i III. reda znak se ordena ne pričvršćuje neposredno s prstenom na lenticu, nego je prsten provučen kroz kariku, a kroz njezin otvor provlači se lentica i na njoj visi znak ordena.

Karika je od pozlaćenog srebra, široka 6 mm, dugačka 26 mm, a širina je njezina otvora 6 mm.

Po sredini karike, i s njezine prednje i stražnje strane, reljefno je izrađen niz kuglica promjera 1,5 mm.

U sredini križa, i to na prednjoj, i stražnjoj strani, nalazi se okrugli bijelo emajlirani medaljon promjera 26 mm, okružen jednim ispupčanim pozlaćenim okvirom, širine 3 mm, po čijoj je sredini reljefno izrađen niz sitnih kuglica.

Na prednjoj strani križa, u sredini medaljona, nalazi se također reljefno izrađena kraljevska kruna širine 17 mm, a visine 15 mm.

Kruna je iz pozlaćenog srebra i crvenog emajla.

Na stražnjoj je strani križa, u sredini medaljona, slovo „A“ (inicijal imena Aleksandra I. Karađorđevića), a na gornjem dijelu kraljevska kruna.

Slovo „A“ i kruna od pozlaćenog su srebra i reljefno izrađeni, a njihova je zajednička visina 16 mm.

S lijeve je strane slova „A“ datum „3 - X“, a s desne strane godina „1929“, tj. datum izmjene naziva Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraljevinu Jugoslaviju.

Ova izmjena naziva izvršena je „Zakonom o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja“ od 3. listopada 1929. godine, koji je objavljen u 232. broju „Službenih novina“ od 4. listopada 1929. godine.

U § 1. navedenog zakona propisano je da je od dana stupanja na snagu tog zakona (3. X. 1929.) službeni naziv Države Srba, Hrvata i Slovenaca - Kraljevina Jugoslavija.

Brojevi datuma „3 - X 1929“ pozlaćeni su i izrađeni u istoj razini s emajlom medaljona.

Između krakova križa nalazi se reljefno izrađeni lovorov vijenac iz zelenog emajla, širine 5 mm, s pozlaćenim ivicama i bobicama.

Četvrti red istog je oblika i izrade kao i treći red, samo je manji i širina je odnosno visina njegovog križa 37 mm, ne računajući kuglice koje se nalaze na vrhovima krakova.

Kuglice su na donjem kraku i oba bočna kraka 2 mm, a kuglica na gornjem kraku 3,5 mm promjera.
Medaljon na prednjoj i stražnjoj strani križa promjera je 21 mm, a njegov pozlaćeni okvir širok je 2 mm.

Kraljevska kruna, koja se nalazi u sredini medaljona na prednjoj strani križa, široka je 14 mm, a visoka 12 mm.

Inicijal „A“ zajedno s krunom visok je 14 mm, a zeleno emajlirani lovorov vijenac između krakova križa širok je 4 mm.

Peti red istog je oblika i dimenzija kao i četvrti red a jedina je razlika što je izrađen iz srebra koje nije pozlaćeno.
Krakovi i medaljon iz bijelog su emajla, a lovorov vijenac, koji se nalazi između krakova križa, iz zelenog emajla, kao i kod ostalih redova.

Traka za I. red lenta je iz moarirane svile tamnoplave boje, široka 105 mm, koja se pri kraju sastavlja u mašnu o kojoj visi znak ordena. Nosi se preko desnog ramena k lijevom boku

U § 3. citiranog zakona bilo je propisano da oficiri koji su odlikovani ordenom „Jugoslavenske krune“ I. reda lentu nose preko šinjela, odnosno mundira, a civilne osobe ispod fraka preko prsluka.

Za II. i III. red traka je iste boje i iz istog materijala kao i lenta, a široka je 45 mm. Ona se nosi kao lentica oko vrata, a provlači se kroz otvor karike kroz koji je provučen i prsten na kojem visi znak ordena II., odnosno III. reda.

Četvrti i peti red nosi se na trouglastoj traci širokoj 40 mm, također iz moarirane svile tamnoplave boje kao i trake ostalih redova.

Oficiri, koji su bili odlikovani IV. redom, nosili su ga o drugom dugmetu mundira, a civilne osobe, kad bi nosale frak, na lijevoj gornjoj rupici fraka i to u oba slučaja na dugoljastoj, 26 mm širokoj traci iz moarirane svile tamnoplave boje.

Inače se i četvrti i peti red nosio na lijevoj strani grudi.

I I. i II. red ordena „Jugoslavenske krune“ ima pozlaćenu četverokraku zvijezdu, koja kod ordena I. reda ima promjer 90 mm, a kod ordena II. reda 75 mm.

Na zvijezdi ordena I. reda nalazi se znak ordena III. reda, a na zvijezdi ordena II. reda znak ordena IV. reda, tj. prednji dio križa s medaljonom i kraljevskom krunom. Kuglice na vrhovima krakova križa potpuno su jednake i nema razlike između kuglice na gornjem kraku i kuglice na ostalim krakovima, kao što je to kod znaka ordena III. i IV. reda.

Stražnja strana ovih zvijezda pozlaćena je sa žljebovima po sredini krakova. Na njoj se nalazi igla i dvije kvačice s kojima se zvijezde pričvršćuju. Zvijezde se nose na lijevoj strani grudi.

Odmah nakon stupanja na snagu Zakona o ordenu „Jugoslavenske krune“ (5. travnja 1930. godine) izrađeni su svi redovi toga ordena točno onako kako to propisuje
Fotografije ovih redova s kratkim osvrtom na Zaton o ordenu „Jugoslavenske krune“ objavljene su u tjednom listu „Svijet“, broj 20. od 10. svibnja 1930. godine, koji je izlazio u Zagrebu.


Slika 1.

§ 3 Zakona o ordenu „Jugoslavenske krune“ izmijenjen je Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o ordenu „Jugoslavenske krune“ od 15. studenoga 1930. godine, koji je objavljen u „Službenim novinama Kraljevine Jugoslavije“ broj 271. od 25. studenoga 1930. godine.

I ovaj zakon donio je i proglasio Aleksandar I. Karađorđević, kralj Jugoslavije, na prijedlog predsjednika ministarskog savjeta i ministra unutrašnjih poslova, a na temelju člana 5. Zakona o ordenima i medaljama Kraljevine Srbije iz 1883. godine.

Zakon je stupio na snagu dana 15. studenoga 1930. godine, tj. onoga dana, kada ga je kralj potpisao, a od dana objavljivanja u „Službenim novinama“, tj. od dana 25. studenoga 1930. godine počela je njegova obvezna primjena.
U § 1. ovog zakona, kojim se zamjenjuje § 3. Zakona o ordenu „Jugoslavenske krune“ daje se novi opis svih redova toga ordena:

Znak ordena I., II. i III. reda četverokraki je križ, čiji se krakovi sastoje iz pet bijelo emajliranih razdjeljaka s pozlaćenim ivicama.

Na kraju najistaknutijeg razdjeljka svakoga kraka nalazi se pozlaćena kuglica, koja je kod donjeg i oba bočna kraka promjera 2,5 mm, a promjer je kuglice gornjeg kraka 4,5 mm. Ovu kuglicu obuhvaća jedan reljefno izrađeni i zeleno emajlirani vijenac hrastovog lišća, ovalnog oblika, s pozlaćenim ivicama.

Cjelokupna je vanjska širina toga vijenca 28 mm, a njegova visina 17 mm. Širina je samog vijenca 5 mm. Ona se sužava u gornjem dijelu i završava ukrštenim trakama.

Na gornjem dijelu vijenca, iznad ukrštenih traka, nalazi se pozlaćena kuglica promjera 4 mm. Uzdužno po sredini kuglice otvor je kroz koji je provučen prsten promjera 15 mm.

Kod I. reda znak ordena visi neposredno na tom prstenu koji se pričvršćuje na lentu ispod mašne, a kod II. i III. reda ovaj prsten provučen je kroz kariku, kroz čiji otvor se provlači lentica na kojoj se nosi znak ordena II. odnosno III. reda.

Karika je pozlaćena i iste veličine, oblika i izrade kako je propisivao i izmijenjeni § 3.

U sredini križa, i na prednjoj i na stražnjoj strani, nalazi se okrugli, bijelo emajlirani medaljon promjera 18 mm, koji je okružen jednim pozlaćenim okvirom širine 3 mm.

U sredini medaljona, s prednje strane križa, reljefno je izrađena kraljevska kruna iz pozlaćenog srebra i crvenog emajla. Širina je krune 17 mm a visina 15 mm.

U sredini medaljona, na stražnjoj strani križa, nalazi se slovo „A“, inicijal imena Aleksandra I. Karađorđevića, a na njegovom gornjem dijelu kraljevska kruna, oboje reljefno izrađeni iz pozlaćenog srebra. Visina je slova „A“ zajedno s kraljevskom krunom 16 mm.

S lijeve je strane inicijala (slova „A“) datum „3 - X“, a s desne strane godina „1929“, oboje je pozlaćeno i izrađeno u istoj razini s emajlom medaljona.

Između krakova križa nalazi se 5 mm širok i reljefno izrađeni lovorov vijenac iz zelenog emajla s pozlaćenim ivicama i bobicama.

Širina i visina kraka znaka ordena I., II. i III. reda jednake su i, ne računajući kuglice na krajevima krakova, iznose 48 mm.

Četvrti red istog je oblika i izrade kao i treći red, samo je manji i visina i širina njegova križa (bez kuglica) je 37 mm, promjer kuglica na donjem kraku i oba bočna kraka 2 mm, promjer kuglice na gornjem kraku 3,5 mm, vanjska širina zeleno emajliranog ovalnog vijenca hrastovog lišća na kojem visi znak ordena 22 mm, njegova visina 13 mm, širina samog vijenca 4 mm, promjer kuglice na gornjem dijelu vijenca 3 mm, širina zeleno emajliranog lovorovog vijenca koji se nalazi između krakova križa 4 mm, promjer bijelo emajliranog medaljona 14 mm, širina pozlaćenog okvira 2 mm, širina kraljevske krune u medaljonu 13 mm, visina 12 mm, visina inicijala „A“ zajedno s kraljevskom krunom 14 mm, a visina brojeva datuma „3 — X 1929“ 2 mm.

Vodoravno po sredini kuglice, koja je na gornjem dijelu zeleno emajliranog ovalnog vijenca, nalazi se otvor kroz koji je provučen pozlaćeni prsten promjera 9 mm na kojem visi znak ordena.

Peti je red po obliku, veličini i izradi isti kao i četvrti red ali je iz srebra i ima samo pozlaćenu kraljevsku krunu (u sredini medaljona).

I prema §-u 1. citiranog novog zakona trake za sve redove ordena „Jugoslavenske krune“ iz moarirane su svile tamnoplave broje.

Traka ordena I. reda lenta je široka 105 mm, koja se na kraju sastavlja u mašnu i na nju se pričvršćuje znak ordena. Nosi se preko desnog ramena k lijevom boku.

Traka za ordena II. i III. reda lentica je široka 45 mm. Provlači se kroz kariku na kojoj visi znak ordena II. odnosno III. reda, a nosi se oko vrata.

Znak ordena IV. i V. reda nosi se na trouglastoj traci širokoj 40 mm na lijevoj strani grudi.

Iako je prema navedenom §-u predviđena jednaka širina lentica za orden II. i III. reda, orden II. reda podjeljivao se na lentici širine 55 mm., a orden III. reda na lentici širokoj 40 mm.

Zvijezde ordena I. i II. reda četverokrake su i pozlaćene sa žljebastim zracima. Krakovi su zvijezda u sredini malo izbočeni. Promjer je zvijezde ordena I. reda 90 mm, a zvijezde ordena II. reda 75 mm. Na prednjoj strani zvijezde ordena I. reda nalazi se znak ordena III. reda, a na prednjoj strani zvijezde ordena II. reda znak ordena IV. reda.

Stražnja strana navedenih zvijezda pozlaćena je sa žljebovima po sredini krakova. Na njoj se nalazi igla i dvije kvačice s kojima se zvijezde pričvršćuju.

Postoje, dakle, znaci svih redova ordena „Jugoslavenske krune“ sa zeleno emajliranim ovalnim vijencem hrastovog lišća, kao i bez toga vijenca.

Ovi potonja malobrojni su i izrađivani su do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o ordenu „Jugoslavenske krune“, tj. do 15. studenoga 1930. godine.

Ne raspolažem s podacima o tome, da li je tim primjercima ordena netko odlikovan, odnosno koliko je takvih ordena podijeljeno, ali bez obzira na to, da li su podjeljivani ili nisu, oni su potpuno valjana odlikovanja, jer su izrađeni točno prema propisu § 3. Zakona o ordenu „Jugoslavenske krune“, koji je u vrijeme njihove izrade bio na snazi, a u § 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o ordenu „Jugoslavenske krune“ ne navodi se da takvi primjerci nisu odlikovanja prema Zakonu o ordenu „Jugoslavenske krune“.

Fotografije ordena „Jugoslavenske krune“ IV. reda (prednje i stražnje njegove strane) izrađenog u razdoblju od 5. travnja do 15. studenoga 1930. godine, tj. u razdoblju od dana stupanja na snagu Zakona o ordenu „Jugoslavenske krune“ do izmjene S 3.:



Slika 2.



Slika 3.



Slika 4.



Slika 5.



Slika 6.



Slika 7.



Slika 8.



Slika 9.



Slika 10.

 

Orden „Jugoslavenske krune“ podjeljivao je kralj ili sam iz vlastite pobude ili na prijedlog ministara.

U prvom slučaju ukaz o odlikovanju potpisivao je pored kralja i kancelar kraljevskih ordena, a u drugom slučaju uz kralja ukaz je potpisivao i onaj ministar na čiji je prijedlog orden podijeljen.

Odlikovani je uz orden dobivao i povelju (diplomu), koju je za I. red potpisivao kralj i kancelar kraljevskih ordena, a za ostale redove kancelar kraljevskih ordena i sekretar kraljevskih ordena.

Povelja za I. red na pergamentu je, a za ostale redove na papiru. Sve su ukrašene ornamentikom i reprodukcijom ordena s državnim grbom na vrhu.

Svaka povelja sadrži cijeli tekst ukaza o odlikovanju.

Na donjem je dijelu povelje suhi pečat kancelarije kraljevskih ordena s kraljevskim grbom. Promjer je pečata 50 mm.

Kancelarija kraljevskih ordena vodila je posebnu evidenciju osoba koje su odlikovane ordenom „Jugoslavenske krune“.

Za ovaj orden naplaćivala se od odlikovanoga propisana ordenska taksa.

Kralj je mogao osloboditi odlikovanoga plaćanja ordenske takse, a oni koje je kralj odlikovao iz vlastite pobude i odlikovani strani državljani bili su oslobođeni plaćanja ove takse.

U svakom slučaju kada je odlikovani bio oslobođen plaćanja ordenske takse, moralo je to biti navedeno u ukazu o odlikovanju.

Tko je bio odlikovan i nižim i višim redom ordena „Jugoslavenske krune“ nije morao uz viši nositi i niži red.

Nakon smrti odlikovanoga orden nije trebalo vratiti kancelariji kraljevskih ordena, ali ga ni jedan član obitelji umrloga, a ni bilo tko drugi nije smio nositi.

Neovlašteno nošenje ordena kažnjavalo se.

Minijatura ordena „Jugoslavenske krune“ izrađena je u obliku umanjenog IV. odnosno V. reda toga ordena. Širina je križa (bez kuglica) 13 mm, visina (zajedno s hrastovim vijencem) 26 mm, a promjer prstena 6 mm.

Prema Uputu kancelarije kraljevskih ordena (Kraljevine Jugoslavije) o kraljevskim odlikovanjima, njihovom rangu i nošenju K. 0. No 1 od 1. siječnja 1939. godine orden „Jugoslavenske krune“ I. reda je 12. (dvanaesti), II. reda 18. (osamnaesti), III. reda 22. (dvadesetdrugi), IV. reda 28. (dvadesetosmi) i V. reda 30. (trideseti) po rangu odlikovanja kraljevine Jugoslavije.

Ordeni su iz zbirke autora.


Literatura

Zakon o ordenu „Jugoslavenske krune“, Službene novine Kraljevine Jugoslavije, broj 79. od 6. travnja 1930. godine.

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o ordenu „Jugoslavenske krune“, Službene novine Kraljevine Jugoslavije, broj 271. od 25. studenoga 1930. godine.

Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja, Službene novine Kraljevine Jugoslavije, broj 232. od 4. listopada 1929. godine.

Zakon o ordenima i medaljama kraljevine Srbije od 23. siječnja 1883. godine. Tjedni list „Svijet“ broj 20. od 10. svibnja 1930. godine (Zagreb).

Uput kancelarije kraljevskih ordena (Kraljevine Jugoslavije) o kraljevskim odlikovanjima, njihovom rangu i nošenju K. O. No 1 od 1. siječnja 1939. godine.


Summary: The Order of Yugoslav Crown

In 1930 the King Aleksander I Karadjordjević proclaimed a law of establishing the Order of Yugoslav Crovvn, the only decoration established in the Kingdom of Yugoslavia, as all other ones were simply overtaken from the Kingdom of Serbia.

The sings of I, II and II degree of the Order are the crosses in the midst of which there is a white enamelled medaillon, containing a crown of gold-plated silver and red enamel.

Autor: Veljko Malinar
Izvor: Numizmatika, spomen izdanje 1928-1978, HND, Zagreb, 1978.
Slike: GMIC.co.uk (uvodna slika)

Otkup odlikovanja, ordena, medalja, vojnih oznaka

Otkup ordena Jugoslavenske krune, otkup ordena i medalja, otkup vojnih oznaka

Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr

Neobični motivi na srednjovjekovnim novcima Slovenije

Poznato je da su postojale takozvane „granične“ kovnice koje su u srednjem vijeku radile na području današnje Slovenije, samo oko 40 godina. Sve ove kovnice, do sada ih poznajemo jedanaest, nastale su najedanput, kao gljive nakon kiše, kad je uslijed konjunkture u graničnoj trgovini s Ugarsko-Hrvatskom bilo potrebno mnogo omiIjenog srebrnog novca frizaškog tipa pa je kovanje tog novca donosilo tadašnjim svjetovnim i crkvenim vlastima velike koristi. U tom kratkom razdoblju iskovano je mnogo interesantnih vrsti denara, od kojih neke, najizrazitije, želim ih prikazati u ovom članku. „Granične“ kovnice u Sloveniji pretežno su podražavale novčane tipove koruških kovnica. Ali kovale su i nove originalne tipove, osobito kovnice, gdje su radili talijanski kalupari ili gdje je bio jak njihov utjecaj.

Tako je nastao najljepši skledasti denar iz ljubljanske kovnice, za kojeg se smatra, da je uopće najljepši srednjovjekovni denar srednje Europe. Sliku prednje strane tog lijepog novca donosimo povećano. Na njemu je vojvoda, Koruške i Kranjske Bernard (1200. – 1256.) jašući na konju. U desnoj ruci drži koplje sa zastavicom, uokolo je natpis: BERNARDVS DVS. Druga strana tog novca, manje interesantna, kopija je denara tršćanskog biskupa Givarda iz godine 1203. Rever: zgrada s ulaznim vratima nad kojima se diže stup s dva romanska prozora i kupolom, te natpis LEIBAGENSES DE.

Drugi denar, kojeg želim prikazati potiče iz kovnice Kamnik, gdje su također radili talijanski kalupari. To je vrlo interesantan novac graničnog grofa Henrika IV. (1204. - 1228.). On drži u desnoj ruci lovačko koplje, što se inače ne vidi na novcima. S lijevom rukom drži liljan. Uokolo natpis: HENRICVS COMES (Luschin br. 142). Rever strana novca kopija je najobičnijeg frizaškog denara: pročelje crkve s dva stupa, na krovu križ.

Također iz Kamnika potiče treći denar s originalnim likom. Na prednjoj strani tog novca vidimo vojvodu Friderika II. Babenberškog (1230. - 1243.), u desnoj ruci, drži mač a u lijevoj trougli štit. Od pojasa, mu visi ratni lanac, ovo malo poznato srednjovjekovno oružje, koje, kao što mi je poznato, inače nigdje na novcu nije bilo prikazano. Uokolo treba da bude natpis STAINER (kamniški). Na reveru se nalazi kula s dva tornja na kojima su barjaci. (Luschin br. 213).

Da je u ono vrijeme bila omiljena zabava lov s lovačkim sokolima očito je na idućem primjerku novca iz kovnice Gutenwert-Otok. Novac je dao kovati vojvoda Henirik IV. Andechs-Meranski (1215. - 1228.). Na prednjoj je strani vojvoda s plaštem preko ramena, drži u desnoj ruci liljana u lijevoj lovačkog sokola. (Luschin br. 155)

Peti primjerak pokazuje kako je srednjovjekovni kalupar jednostavno zamislio simbolični prikaz zajedničke crkvene i svjetovne vlade: vojvodski šešir pod crkvenom kupolom. Na prednjoj je strani tog denara sjedeći patriarh s krizom i knjigom. (Luschin br. 350)

Potpuno izvanredan tip frizaškog denara primjerak je broj 6 koji je kovan u Gutenwertu-Otoku. O pitanju, gdje je zapravo ovaj novac kovan, bilo je već dosta raspravljanja. Austrijski numizmatičar Koch(1) dokazivao je da je to novac beljaškog biskupa Thiema (1196. - 1202.) i da je veliko slovo T na novcu inicijal imena tog biskupa. Međutim, stil je denara takav da ga nikako ne možemo pripisati koruškoj kovnici u Beljaku. Zato ostajemo kod određenja Welzla i Luschina(2), da je kovan u Gutenvvertu-Otoku, za vrijeme vladanja freisinškog biskupa Otona II. (1188. - 1220.). Ovo potvrđuje također činjenica da je Gutenvvert-Otok u početku bio freisinški posjed, a glava na križu (križ sv. Andrije) glava je sv. Korbinijana iz grba freisinških biskupa. Na prednjoj strani novca nalazi se poprsje anđela sa sklopljenim rukama. (Luschin 152)


Slika 1.


Slika 2.


Slika 3.

Među novcima iz „graničnih“ kovnica zauzima posebno mjesto jedini srednjovjekovni spomen-novac, kojeg je dao kovati štajerski vojvoda Leopold II. Babenberški, (1195. - 1230.) godine 1222., kad je za promet otvoren novi zidani most preko Save tamo, gdje se danas nalazi mjesto koje je preuzelo ime mosta: Zidani most. Na svakoj je strani mosta bio po jedan toranj za obranu. Pošto je blizu mosta stajala crkva sv. Egidija, dali su na spomen-novac iznad mosta glavu jelena, koji je simbol toga sveca. Zapravo to bi morala biti glava košute, ali u srednjem vijeku znali su prikazati košutu samo s rogovima. Novac je prema Luschinu kovan u Gradcu (Luschin br. 302), pošto su blizu Gradca našli veću količinu tog denara. Naprotiv, Baumgartner kao i g. Fritsch u Gradcu zastupaju, s obzirom na stil tog novca, mišljenje da je vjerojatno Skovan u Brezicama, s tim se slažemo i mi. Na revuru je lav iz grba Babenberžana.

Osobito je impresivan novac Babenberžana iz Gutenwerta-Otoka koji je kovan nakon godine 1228. Na revuru se nalazi gornji dio lava i muško poprsje. Lav simbolizira štajersku vojvodsku porodicu Babenbergera. Na prednjoj je strani stojeći patriarh s dugačkim križem. (Luschin br. 125)

Na kraju još jedan izvanredan tip novca: denar iz nepoznatih kovnica. Na prednjoj je strani poprsje biskupa koji drži dugački križ i knjigu, na reveru se nalazi biskupska glava a pod njom vise na kolutićima tri križa. (Luschin 357) O problemu, što taj novac znači i kojoj kovnici pripada raspravljali su bez uspjeha Welzl, Harsanvi, Luschin i Baumgartner. Svi oni misle da ovaj lijepi novac potiče iz „granične kovnice“ ali koje, to ostaje još neriješeno. Ubrajamo ga među frizatike iz nepoznatih kovnica.

Pitanje je, kako to da je upravo u „graničnim kovnicama“ Slovenije kovano u tako kratkom razdoblju toliko originalnih i neuobičajenih tipova novaca koji moraju oduševiti svakog nemizmatičara i esteta. Veliki poznavatelj frizaškog novca Baumgartner(3) pisao je da je kovničarima bilo prepušteno da izaberu motive za nove emisije novaca. Oni su se najčešće poslužili poznatim motivima iz koruških i susjednih kovnica, ali su stvarali i nove, originalne motive, od kojih smo neke opisali u ovom članku.


Literatura

(1) Bernhard Koch, Ein Friesacher Pfennig des Bischofs Thiemo von Bamberg, Mitteilung der Numismat Gesellschaft Wien 195/07.
(2) Arnold Luschin, Friesacher Pfennige, Num. Zeitschr. Wien 1923., str. 75.
(3) Egon Baumgartner, Die Bliitezeit der Friesacher Pfennige, II. Teil, Wien 1959., 1961.


Summary: Unusual Motives on Slovenian Medieval Coins

The author treats the problem of „boundary“ mints situated on the territory of medieval Slovenia. Up to present day 11 such mints, active for about 40 years, were discovered in the farmer boundary region between Slovenian and Hungaro-Croatian lands. These mints hastily sprang up from flourishing trade in the region and the need of coining money of the frisatic type. These silvers, made by Italian diers, were distinguished by beauty of their motives.

Autor: Albin Pogačnik
Izvor: Numizmatika, spomen izdanje 1928-1978, HND, Zagreb, 1978.


Forum "Hrvatska numizmatika". Rasprave o numizmatičkim i srodnim temama.

Veoma rijetka medalja bana Jelačića

Jelačići kao hrvatski plemići poznati su od XVI. st., kada su davali oficire 'krajiškoj vojsci.

Posebno je zanimljiva ličnost grof Josip Jelačić (1801. - 1859.) koji je bio značajan u životu Hrvatske, Austrije i Ugarske. Kao hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (1848. - 1859.) i vojskovođa uspio je ujediniti veći dio Hrvatske, oslobodivši Rijeku i Međimurje od ugarske vlasti. Zamišljao je slobodu slavenskih naroda samo u savezu austrijskih zemalja i pod austrijskom krunom. Ukinuo je kmetstvo, protivio se uvođenju njemačkog jezika kao službenog, te ishodio podizanje zagrebačke biskupije u nadbiskupiju neovisnu o ugarskom episkopatu. Za austrijski dvor zaslužan je kao vojskovođa koji je bio odan kruni, te kao takav ugušio ustanke u Beču i Pešti.

Za Ugarsku je bio svakako nepoželjna ličnost jer je tražio za Hrvatsku slobode kakve je za sebe tražila Ugarska, a time je ugrožavao i smanjivao njezinu prevlast.

Godine 1854. podijeljena je Josipu Jelačiću-Bužinskom grofovska čast. Tom je prigodom Wenzel Seidan, medaljer iz Praga, izradio veoma lijepu spomen medalju. Taj Seidanov rad spada među najljepše medalje s likom bana. Banov lik izrađen je u vrlo lijepom, plastičnom i dosta visokom reljefu. Medalja je kovana u bronci, promjera je 46 mm i vrlo je rijetka. Prepričavalo se u krugovima starijih numizmatičara i medaljera u Zagrebu da je, navodno, bio izrađen i jedan primjerak medalje u srebru, koja je, navodno, bila predana samom banu. Taj se primjerak, unikat, čuvao u banovoj obitelji, ali ga do danas nitko nije vidio. Ljeti 1977. jedna je švicarska novčana institucija stavila u prodaju pedesetak veoma rijetkih austrijskih medalja. Među ostalima prodavana je i spomenuta medalja iz SREBRA.

Aver: poprsje bana Jelačića i natpis: GROF JOSIP JELAČIĆ-BUŽINSKI BAN. Ispod poprsja signatura autora: W. SEIDAN.
 
Rever: stilizirana ženska figura desnom rukom obujmila mač, lijevom rukom polaže lovorovu granu na grofovsku krunu koja se nalazi na carskoj povelji na jastuku. Postament na kojem je sve to smješteno ukrašen je grbom grofa Jelačića. Okolo po kružnici teče natpis PRIZNANJE ZASLUGAH BANA HRV. SL. I DALM. ZA CARSTVO AUSTR. Ispod lika je crta i godina 1854. Težina je srebrne medalje 42,5 grama, promjer 46 mm.

Kako je ova medalja obitelji Jelačić došla u prodaju, na žalost nije bilo moguće objasniti. Švicarska institucija nabavila je još 1966. g. dvadesetak rijetkih medalja od jednog sabirača iz Graza, ali ih je stavila u prodaju tek 1977. g.

Niti kontakti sa sabiračem u Grazu nisu dali rezultata jer se nije moglo konstatirati tko je i kada nabavio medalju. Možemo nagađati da je netko od Jelačićeve bliže rodbine otuđio medalju. Nećak Franjo živio je u Zurichu gdje je 1874. g. i umro, a jedna od dviju nećakinja udala se prije I. svjetskog rata i preselila u Graz gdje je i umrla.

Za naše medaljerstvo važno je da je jedna veoma rijetka medalja naše prošlosti ostala sačuvana i dopremljena u našu zemlju zaslugom jednog sabirača, entuzijasta.

Medalja bana Jelačića
Slika 1.

 

Literatura

Enciklopedija Jugoslavije, 4., Zagreb, 1960.
Ivan Rengjeo: Novci i medalje Jelačića bana, Sarajevo, 1931.
Johann Horsky: Katalog, V Teil, Miinzen und Medaillen der Oesterichisch Ungarischen Monarchie, Frankfurt am Mein 1911., broj 7373.


Summary: A Rare Medal of Banus Jelačić

After a shorter report on life and activity of Croato-Slavonian and Dalmatian Banus Josip Jelačić 1801 - 1859, the author describes a very rare silver medal coined on occasion of his promotion to the rank of a count. The medal was not registered until now.

Autor: Irisav Dolenec
Izvor: Numizmatika, spomen izdanje 1928-1978, HND, Zagreb, 1978.


Forum "Hrvatska numizmatika". Rasprave o numizmatičkim i srodnim temama.

Red bana Jelačića

Red bana Jelačića

Red bana Jelačića je izrađen od srebra; ovalnog je oblika, veličine 50 x 45 mm. U sredini je krug, emajliran u bojama hrvatskog grba, na koji je položen medaljon od pozlaćenog srebra. U medaljonu je prikazano poprsje bana Jelačića u lijevom poluprofilu. Uokolo je natpis BAN JOSIP JELAČIĆ. Ispod medaljona su prekriženi mačevi. Na naličju je natpis u dva reda REPUBLIKA HRVATSKA, okružen tropletim ornamentom. Red bana Jelačića nosi se bez vrpce.

Mala oznaka Reda bana Jelačića je vrpca dimenzije 14 x 35 mm, izrađena od moariranog svilenog ripsa u bojama državne zastave, s pričvršćenom umanjenicom Reda, veličine 14 mm. Umanjenica Reda bana Jelačića je umanjeni otkov Reda, promjera 17 mm, ovješen na vrpcu široku 12 mm.

Red bana Jelačića se nosi na svečanoj odori oružanih snaga i redarstva, odnosno na građanskom svečanom večernjem odijelu, pričvršćen na lijevoj strani grudi. Mala oznaka se na odori oružanih snaga i redarstva nosi na lijevoj strani grudi. Umanjenica Reda bana Jelačića se nosi u lijevom zapučku građanskog odijela, odnosno ako ima više umanjenica odlikovanja, na lijevoj strani suvratka. Žene nose umanjenicu na lijevoj strani grudi.

Na osnovi članka 6. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske, Red bana Jelačića zauzima po važnosnom slijedu 9. mjesto, iza Reda Nikole Šubića Zrinskog. Autor idejnog rješenja je Kruno Bošnjak, izrada Radionica primijenjenih umjetnosti, Zagreb.

Izvor: Hrvatska odlikovanja, Narodne novine, Zagreb, 1997.

Otkup kovanica, novčanica, odlikovanja

Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!

Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr