Novčanice njemačkih maraka prije uvođenja eura

Ono što je danas euro u Hrvatskoj, to je nekada bila njemačka marka. Novčanice ove jake svjetske valute bile su rado viđen „gost“ u svakom novčaniku i u praksi su imale prednost pred svim drugim valutama. Svi veći iznosi redovito su se izražavali u njemačkim markama (cijene nekretnina, vozila i sl.), a većina građana je štedjela u njemačkim markama.

Uvođenjem eura, njemačke marke odlaze u prošlost, no bez obzira na tu činjenicu, svima su još uvijek u sjećanju ostale novčanice rado viđenih maraka. Novčanica od 100 maraka s likom Clare Schumman je imala u društvu kultni status.

Podsjetimo se kako su izgledale posljednje novčanice njemačkih maraka.

5 njemačkih maraka
5 maraka

Lice: Bettina von Arnim, u pozadini dvorac Wiepersdorf i povijesni dio Berlina

Naličje: Brandenburška Vrata.

U optjecaju: 27. listopad 1992.

10 njemačkih maraka
10 maraka

Lice: Carl Friedrich Gauß i Gaussova krivulja, u pozadini zgrade starog Göttingena i ulazna vrata gimnazije Martino-Katharineum u Braunschweigu.

Naličje: Sekstant i skice od Wangerooge i Neuwerk uz pomoć triangulacije.

U optjecaju: 16. travanj 1991.

20 njemačkih maraka
20 maraka

Lice: Annette von Droste-Hülshoff, u pozadini stari dio Meersburga.

Naličje: pero za pisanje i bukva (oslonjeno na novelu „Judenbuche“).

U optjecaju: 30. ožujak 1992.

50 njemačkih maraka
50 maraka

Lice: Balthasar Neumann, u pozadini zgrade starog Würzburga.

Naličje: prijestolnica Würzburga i udruženi prerez opatije Neresheim, tlocrt kapele u Kitzingenu.

U optjecaju: 30. rujan 1991., novčanice sa kinegramom: 2. veljače 1998.

100 njemačkih maraka
100 maraka

Lice: Clara Schumann, u pozadini zgrade starog Leipziga, njenog rodnog mjesta, prekriveno s Lirom.

Naličje: Klavir i Hochovog konzervatoriji u Frankfurt na Majni.

U optjecaju: 1. listopad 1990., novčanice sa kinegramom: 1. kolovoz 1997.

200 njemačkih maraka
200 maraka

Lice: Paul Ehrlich, i u pozadini zgrade starog Frankfurt na Majni; kemijska formula pokraj njegovog portreta.

Naličje: Mikroskop i Asklepijev štap, okruženi jednostavnim strukturama stanica.

U optjecaju: 1. listopad 1990., novčanice sa kinegramom: 1. kolovoz 1997.

500 njemačkih maraka
500 maraka

Lice: Maria Sibylla Merian i Insekt, u pozadini zgrade starog Nürnberga.

Naličje: zelje na kojem su gusjenica i leptir vrste Calliteara fascelina.

U optjecaju: 27. listopad 1992.

1000 njemačkih maraka
1000 maraka

Lice: Braća Grimm, u pozadini zgrade starog Kassela.

Naličje: Njemački rječnik i kraljevska biblioteka u Berlinu.

U optjecaju: 27. listopad 1992

Izvor: Wikipedija

Otkup novčanica, otkup papirnog novca

Otkup novčanica, Otkup papirnog novca - isplata odmah!

Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr

Njemačke marke zamjena - isplata odmah! | 095 858 6377 | info@monetalis.hr



Zamjena njemačkih maraka pokazala se iznenađujuće dugotrajnim procesom. Stručnjaci su predviđali da će se mijenjanje njemačkih maraka završiti kroz maksimalno tri godine računajući od 1. siječnja 2002. kada se počelo mijenjati njemačke marke u eure, a u Hrvatskoj njemačke marke u kune, no taj proces traje već skoro dvanaest godina. Što to znači?

Širom svijeta još uvijek se nalazi velik broj njemačkih maraka što u novčanicama što u kovanicama. Deutsche Bundesbank (Njemačka središnja banka) je iznijela statističke podatke koji pokazuju da se iznos vrti oko par stotina milijuna njemačkih maraka, a možda i više.

Ujedno se pretpostavlja kako se velik dio tih preostalih njemačkih maraka nalazi upravo u našem dijelu Europe, odnosno u državama bivše Jugoslavije, što je donekle logično s obzirom na snagu koju je ta valuta imala na ovim područjima.

Zato zavirite u ladice gdje se možda krije davno zaboravljen sitniš, pogledajte među starim knjigama ili možda ispod nekog madraca u potrazi za davno pohranjenim novcem.

Njemačke marke koje imate nisu potpuno bezvrijedne i za njih još uvijek možete dobiti određen novac, stoga se informirajte.

Numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. vrši otkup njemačkih maraka u novčanicama i njemačkih maraka u kovanicama.

Ako vas interesira prodaja njemačkih maraka (ili drugih numizmatičkih predmeta) slobodno nas kontaktirajte na:

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
telefon: +385 (0)95 858 6377
Facebook: http://facebook.com/monetalisnumizmatika

Uz to otkupljujemo sve vrste kovanica, zlatnika, srebrnjaka, novčanica i odlikovanja te značaka.

Sve potencijalne klijente koji žive Rijeci, Zagrebu ili Splitu, naši stručnjaci mogu i osobno posjetiti dok nam se svi drugi mogu javiti telefonski, putem e mail-a ili društvenih mreža.

Obratite nam se s povjerenjem, sigurnost i diskrecija zajamčena. Isplata odmah!

Otkup novčanica, otkup papirnog novca

Otkup novčanica, Otkup papirnog novca - isplata odmah!

Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr

Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara



Red Danice hrvatske ima oblik ispupčene osmerokrake zvijezde sa srebrnim zrakama, promjera 55 mm. U sredinu zvijezde pričvršćen je pozlaćeni medaljon promjera 25 mm.

Medaljon s likom Franje Bučara je okrugao i prikazuje znamenitog promicatelja športa i športaša, uz natpis DR. FRANJO BUČAR.

Mala oznaka Reda Danice hrvatske je vrpca dimenzija 14 x 35 mm, izrađena od moariranog svilenog ripsa u bojama državne zastave, s pričvršćenom umanjenicom Reda, promjera 13 mm. Umanjenica Reda Danice hrvatske je umanjeni otkov Reda, promjera 17 mm, ovješen na vrpcu u bojama državne zastave, široku 12 mm.

Na osnovi članka 6. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske, Red Danice hrvatske zauzima po važnosnom slijedu 13. mjesto, iza Reda Stjepana Radića.

Izvor: Hrvatska odlikovanja, Narodne novine, Zagreb, 1997.

Otkup kovanica, novčanica, odlikovanja i značaka

Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!

Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr

Kovani novac i medalje mađarskog narodnog muzeja u Budimpešti



Pisci Katalin B. Sey i Istvan Gedai objavili su kao knjigu izabrane primjerke Minckabineta, u izdanju Corvin-Magyar Helikon, Budapest 1973. U uvodnom izlaganju osvrću se na postanak evropskih narodnih muzeja u 18. i 19. stoljeću, koji su osnovani iz građe zbirki sabirača, ljubitelja umjetničkih predmeta i numizmatičkih kolekcija.

Dakako, osim smisla, razumijevanja vrijednosti i estetskog ukusa, za osnivanje muzeja bile su potrebne i materijalne mogućnosti; a u prošlim vremenima imali su ih vlastelini, krupni posjednici, velmože, plemstvo i feudalci.

Postanak Mađarskog narodnog muzeja omogućen je poklonom velike privatne zbirke feudalca grofa Ferenca Szechenyia 1802. godine, u kojoj je bilo knjiga, rukopisa, starog kovanog novca i medalja, a imala je 2675 darovanih predmeta.

Osnovna zbirka uvećala se daljnim poklonima rodoljuba, prosvjetnih radnika, građana, kao i otkupima od zemljoposjednika na čijem su zemljištu kod obrade slučajno otkriveni nalazi.

S vremenom prikupljena muzejska građa bila je količinski tako velika da je bilo potrebno podići posebnu zgradu, što je i učinjeno 1847. godine.

Numizmatička Szechenyi zbirka sadržavala je, isključivo kovane novce i medalje ugarskih kraljeva i sedmogradskih knezova. No zbirke se iz godine u godinu stalno povećavaju. Mađarski slikar Istvan Delhaes koji je živio u Beču ostavio je 1901. godine Mađarskom narodnom muzeju svoju numizmatičku zbirku od dvadeset tisuća komada koja je u znatnoj mjeri obogatila ionako već vrijednu postojeću zbirku.

Delhaes je bio sabirač s ukusom, znalac umjetnosti, te je skupljao samo dobro sačuvane i pomno izrađene, rijetke kovane novce. Njegovom zbirkom posebno su popunjene praznine i manjak starogrčkih i antičkih novčića. Primjerice navađamo sirakušku dekadrahmu iz 5. - 4. st. pr. n. e. s likom Arethuse. Na tom primjerku čitljivo je ime likovnog umjetnika Enainetosa čija vještina plitke plastike kasnije nije dostignuta.

S Delhaes zbirkom Minckabinet je došao u posjed niza austrijskih zlatnika, talira i drugih rijetkih primjeraka novčića, kao i čeških trodukatnih zlatnika kralja Vladislava II. (1490. - 1516.), koji je važio kao ugarski kov, pa ga je znanstvenik Laszlo Rethy kao takvog uvrstio u Corpus Numorum Hungariae.

Novija istraživanja vide u tom zlatniku proizvod češke kovnice; taj je zlatnik unikat Mađarskog narodnog muzeja.

Po opsegu, značaju i veličini numizmatičke zbirke može se Istvan Delhaes svrstati kao drugi osnivač mađarskog Minckabineta.

Otkupom zbirke antičkog i srednjovjekovnog novca sveučilišnog profesora Jozsefa VVeszeriea 1841. godine, te 1843. god. od sveučilišnog profesora Ferenca Kissa pribavljen je i rimski novčić Antoninianusa Regalianusa (oko 262. g. n. e.) protucara Galliena koji se ubraja među rijetke primjerke.

Jednu od najvećih numizmatičkih zbirki 19. stoljeća posjedovao je knez Montenuovo. Zbirka je došla na dražbu. Dražbi je pristupio i Zagrebački muzej, te je tom zgodom uspjelo nabaviti jedan dio nadasve brojne zbirke srednjovjekovnog ugarskog novca. I pored toga mnogi su vrijedni primjerci otišli na sve strane svijeta.

Uža povijesna i trgovinska povezanost Ugarske s Balkanom bila je povod stvaranju veće numizmatičke zbirke Ignaca Doboczkysa u kojoj prevladavaju pretežno primjerci kovnica s balkanskog područja. Zbirka je također dospjela u Mađarski narodni muzej.

Početkom 20. stoljeća nastalo je opće zanimanje za numizmatiku pa su mnogobrojni mađarski sabirači domaćeg kovanog novca ustupali svoje potpune zbirke novaca za popunu manjkajućih rjeđih primjeraka u zbirki Minckabineta. Tako je 1906. nabavljena zbirka novaca Jenoa Szikloysa, a 1917. godine Imre Szivaks oporučno je zavještao Muzeju vrijedne i rijetke zlatnike iz 1577. godine, među kojima i dukate sedmogradskog kneza Ferenca Rakoczia II. iz 1707. godine koji nisu bili do tada poznati. Tematski krug muzejske zbirke proširen je 1945. godine s renesansnim medaljama talijanskih majstora i specijalnim papinskim medaljama nabavljenim od Bele Procopiusa, koje su pridružene nešto prije steknutoj Rath zbirci.

Bele Procopius zbirka sadrži renesansne medalje iz 1450. godine, radove darovitog medaljera Mattea de'Pasti, te iz 1457. rad Giovania Boldua.

Nabavke zbirke Esterhaszy ističu se zlatnim medaljama Domitiana koji su jedini poznati primjerci u cijelom svijetu, a Minckabinet posjeduje dva komada.

U sklopu portretnih medalja iz XVI. stoljeća potječu i medalje - radovi umjetnika Cavina iz Padove koji su poznati pod nazivom „Padovanci“ a oponašaju uvećani kovani rimski novac, bez namjere da ih patvore.

Značajna je i zbirka pod skupnim nazivom „Brabarski kovani novci“, koja uživa evropski glas a potječe iz Transdanubijskog nalaza. To su uglavnom srebrni novci veličine i težine tetradrahme, tj. 4 drahme ili 12 - 14 g, a dovode ih u vezu s različitim keltskim plemenima iz 2. - 1. st. pr. n. e. Ti novci oponašaju izgledom predloške novčića Filipa II. i njegova sina Aleksandra Velikog, a bili su u opticaju kod naseljenih Kelta u karpatskoj kotlini.

Na dražbi novca u Nizozemskoj 1935. godine nabavljen je komad od deset kruna Fulop O. Becka, kovanog 1919. godine u vrijeme Mađarske sovjetske republike.

Treći način popunjavanja i uvećavanja Minckabineta obavlja se u novije vrijeme arheološkim nalazima. Tako su u Szony 1959. godine, kao i u Szikanes-tanya 1963. godine nađeni zlatnici koji dopunjuju ionako mnogobrojnu bogatu zbirku.

Szony je bio rimski vojni logor panonskog Limesa na kojem je slučajno iskopano 118 zlatnika pohranjenih u jednom brončanom vrču. Zlatnici su nosili lik cara Nerona (44. - 68. g. n. e.), Pertinaxa (193. g.) i carice Julie Domne (217. g.), kao i zlatne medalje Maximianusa Herculiusa (286. - 305.) rađene u visokoj plastici. Izrađeni portret predstavlja izvanredni reljefni rezbarski rad s kovničkom oznakom P R (Prima Roma).

U Szaru su nađeni zlatnici kovničke oznake SMT izrađene u kovnici Ticinumu, današnjoj Paviji.

Zatim je osobiti Barren nalaz u Kraszna (Crasna - Rumunjska) iz 19. stoljeća, čiji zlatnici nose kovničku oznaku SIRM iz IV. st. s utisnutim obryzumom, kao jamstvo čistoće zlata. Uredbom cara Valentiniana o načinu kovanja zlatnika, kovovi su morali biti proviđeni žigom jamstva čistoće zlata oznakom OBR, što je kratica za obryzum, i uz ime kovača novca.

Drugi slučajni poslijeratni veliki nalaz u Szikoncs-tanya kod Hodmezovasarhelya omogućio je popunu kasnorimskih solidusa u velikoj količini. Nalaz je težio 6,5 kg zlata ili brojčano 1439 komada zlatnih solidusa. Većim dijelom to su bili zlatnici bizantskog cara Teodoziusa II. .(408. - 450.) i zapadnorimskog vladara Honoriusa (395. - 423.) i Valentiniana III. (425. - 455.), koji su tako dobro sačuvani kao da su izišli iz kovnice Konstantkiopola. Za jedan solidus dobilo se 88 kg goveđeg mesa ili 109 litara vina a za osam solidusa mogao se kupiti jedan rob.

Na naličju novca po prvi puta susrećemo se s natpisom SECVRITAS REIPVBLICAE kojeg ne nalazimo niti na jednom Teodosiusovom novcu. Značajna je činjenica da su solidusi kovani ispod propisane težine od 4,54 g, a niti jedan je ne premašuje.

U nalazu ostave od 40.000 komada denara iz XII. stoljeća na mjestu Richardpuszta sa 1500 varijanata istog tipa denara, kao i u građi iz kasnog srednjeg vijeka XIV. - XVI. stoljeća našlo se vrijednih i rijetkih primjeraka novca.

Oporučnim vrijednim darom gospođe Petrovics iz godine 1850. muzej je obogaćen zlatnom medaljom, komadom stodukatne težine, s konjaničkim likom sv. Jurja, izrađenom u Kremničkoj kovnici 1738. godine.

Iz zbirke kneza Taszilo Festeticsa i Karoly Niklovitsa nabavljen je 1945. godine deseterostruki dukat sedmogradskog kneza Janosa Zsigmonda Zapolje iz 1565. godine.

Zbog malo prostora završit ću ovaj osvrt riječima Ortega y Gasseta „Čovjek nema budućnosti, ako ne zna svoju prošlost. Ako izgubite sjećanje na prošlost i ne služite se svojim iskustvom, tada je sve izgubljeno.“


Summary: Coins and Medals of the National Museum in Budapest

This article is based on data contained in a book on selected coins and medals written by Katalin Sey and Istvan Gadai, published in 1973. The foundation of the Numismatic Cabinet was stimulated by the donations made by Count F. Szecheny in 1802, and I. Delhaes, and, by buying collections of J. Weszerle and F. Kiss. Followed is a detailed description of a row of valuable golden coins. Of interest is a survey of archeological localities rich with finds of coins, survey mainly unknown to us but instructive and suitable enough to induce similar actions in our country.

Autor: Viktor Kopač
Izvor: Numizmatika, spomen izdanje 1928-1978, HND, Zagreb, 1978.

kovanice i novčanice Jugoslavije
Numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR. Besplatna poštarina - NARUČI!